Počeli ljudi, sve ti jebem, da se preko svake mjere udružuju, solidarišu i pomažu jedni drugima! Horor živi. To se dijeli odjeća, obuća, hrana, pelene, higijenski paketi. Bestijalni narod ne pita ko je koje vjere i nacije, ko je iz kog entiteta.

Piše: Dragan Bursać (6yka)

Zemlju nam je pogodio potop i to znate. Nastradalo je oko 30 ljudi, materijalne štete se nemjerljive. Bukvalno. U svom ovom zlu, ljudi su položili ispit ljudskosti. Ljudi su spasili ono malo jada od alave prirode. Kažem, ljudi, jer ostali homosapiensi iz redova vlasti baš i nisu ljudi.

Nego, ‘ajmo biti vedriji.

Sjetite se bišćanskih raftera koji pomažu Dobojlijama. Prvi se probijaju kroz apokaliptični grad i spašavaju ljudske živote. Humanost, hrabrost i muda. To se traži.

„Da nam nije Federacije, pocrkali bi od žeđi“, veli dobojski policajac Dušanko Kitić. I to se traži. Svijest da čovjeku treba pomoć i da su entitetske linije tek budalaste crte uzaludnog rata.

Pogledajte dobre ljude iz Prnjavora, koji su svoju kotlićijadu pretvorili u humanitarni hepening. Prnjavorčani su u Doboju skuhali na terenu 14 000 obroka i sad pripremaju 10 000 u Maglaju. Za potrebite, gladne, kakvih je svakog trenutka sve više. I njima treba dati Ginisovu nagradu, ne za kotlić, nego za humanost! I to se traži.

Prc! Traži se malo prekosutra!

Ispostavilo se da su svi znani i neznani heroji ovog potopa, zapravo, jedna velika smetnja političkoj bratiji u BiH. Hajmo redom.

Prvi udarni poplavni talas, vlasti u BiH, od lokalnih do državnih, dočekale su, pogađate, apsolutno nespremno. Debela ‘ladovina koja decenijama izbija iz naših političara opet je svojom sijenkom nerada i gluposti prekrila BiH.

Nije bilo čudno gospodi što se sprema nezapamćen ciklon, koji treba da istovari tromjesečne kiše u par dana. Nije im bilo ni najmanje sumnjivo što će te kiše od visoke Krajine do Semberije pasti na već potopljenu zemlju? Valjda su zaboravili da je, samo 10 dana prije, BiH bila dobrano pod vodom koja se nije povlačila. Umne glave, osim što se nekada počešu, nisu došle do konkluzije da će nas sve odnijeti voda. Bukvalno. A i što bi se bavile dumanjem.

Imali su prečeg posla, te išlo se na slavu, te predizborna kampanja, pa valja pljunuti kolegu svoga po partijskoj dužnosti, te obnavlja se vozni park, te razmišlja se o ljetovanjima prije jeka kampanje, te pojavio se tu i neki modni žiri koji ocjenjuje obleku drugova gospode…Treba paziti na toliko bitnih stvari, da je poplava ono zadnje o čemu su razmišljali i Dodik i Cvijanovićka, i Lagumdžija i Bakir i ostatak ekipe. I ne bi se tu ništa promijenilo da se nije upetljao blesavi narod.

Narod i kako protiv njega, u dva poteza

Počeli ljudi, sve ti jebem, da se preko svake mjere udružuju, solidarišu i pomažu jedni drugima! Horor živi. To se dijeli odjeća, obuća, hrana, pelene, higijenski paketi. Bestijalni narod ne pita ko je koje vjere i nacije, ko je iz kog entiteta…Priča kao ovih sa početka teksta koliko volite. Počeo narod izigravati državu. Užas! Horor! Zlo!

To je natjeralo naše političare da se malo razbude, pregrupišu i krenu na teren. U početku su ponavljali kako je situacija stabilna i kako su svi konci u njihovim rukama. Ono, istina, Doboj, Maglaj, Šamac, Brčko i nisu više bili gradovi, ali premijerka Željka Cvijanović nam je ponavljala kako je sve pod kontrolom. Zapravo, toliko je sve bilo pod kontrolom, da su vlasti RS-a sačekale da prođe vrh poplavnog talasa da bi proglasili vanredno stanje. Složićete se da je ovo genijalan potez. Jer zašto bi preventivno djelovali, zašto bi na vrijeme poduzeli neke mjere, kad je finije da se katastrofa desi, pa onda reaguje. Stara politička floskula – Bolje liječiti u svrhu predizbornog marketinga, nego spriječiti – opet funkcioniše.