PIše: Stjepo Martinović

Još se jednom potvrđuje da – ‘imamo Hrvatsku kakvu smo željeli’: zemlju indolentnih građana, razočaranih – velikih dijelom i ogorčenih – uništenjem demokracije u režiji partitokratske kaste, o čemu golema apstinencija govori više nego slikovito (i znakovito). Sindrom je to zastrašujuće krize vrijednosti, potpunoga sloma povjerenja u sustav pretvaranja volje birača u politički čin… mogućnost utjecanja na stanje stvari.

Tzv. velike stranke očito su posve ignorirale neopredijeljeno biračko tijelo, oslanjajući se na svoje jurišnike – ‘stabilan’ korpus, odnosno sljedbu – a uspjeh minornih mračnjaka i ‘orehnjače’ svrstao bih u rubriku ‘dogodilo se na današnji dan’.

Danas u vašem gradu – i nikada više, jer je riječ o klasičnom koncentriranju otpada na privremene hrpice, plodovima lutanja rasutih glasova kakvo je svojedobno iznijelo na površinu septičke jame ‘laburiste’, s razlogom najveće gubitnike ovih izbora, jer su se prokazali parazitskom jalovinom, kao što će i spomenuta dva združića. I to će prije propasti nebulozno smušeno-neartikulirana ‘orehnjača’, nego desničarska naplavina, budući da je potonja zagrabila u rastuće fekalne vode klerofašističke ortodoksije, dok je orah karnevalska pojava.

(Čuđenje ‘socijaldemokrata’ – koji kažu da ‘ne znaju kako je (njihovoj odbačenici) to uspjelo’ – govori samo o njihovom nemanju pojma o zakonitostima prelijevanja glasova onih koji ‘izvršavaju građansku dužnost’ nemajući pojma kako ni zašto!)