Piše: Šimun Cimerman

Da se odmah ogradim, protiv Thompsona nemam ništa, osim što mislim da Marko jednostavno nema sluha i ne zna pjevati, ali ga, ipak izvlači, priznajem, najbolja produkcija sa ovih prostora. I tu završava svaka moja kritika Thompsona. No, onaj “politički slučaj Thompson”, a koji je vezan uz njegovu muziku mi je – nevjerojatan. Pazite, tada Sanaderov HDZ dao je Marku, lošoj kopiji wana be hrvatskog Alena Islamovića, pola milje eura da – ne pjeva. To bi mi bilo posve jasno, da se tu radilo o muzičkom ukusu kao razlogu za kupovanje nepjevanja. Dapače, da su mu dali i milju za nepjevanje

No, ja znam da prosječan ne samo HDZ-ovac, već, ruku na srce, i mi kao nacija, imamo muzički ukus poput vukova u doba parenja. Nepobitan dokaz k tome je svakako, emisija “Lijepom našom”. Stoga, taj novac svakako, nije išao Marku da se ljudima poštedi sluh, iz razloga, što se nema što poštedjeti naciji kojoj je slon prdno u uho. Osim nekolicine uspješnih glazbenika, koji su, najvjerojatnije, bili u svojim studijima debele zvučne izolacije, kada je veliki slon išao Hrvatskom i prdno u uho svakom našem sugrađaninu. Ponajviše istrijanima, međimurcima, bodulima i zagorcima. Tamo valjda slonovi odlaze umrijetei. A na stazi slonova, sigurno je i Hercegovina i Dalmatinska zagora.

Stoga, HDZ je novac za nepjevanje dao Marku iz meni, još luđe projekcije: HDZ se bojao se da Marko na nekom predizbornom skupu slučajno ne bi pjevao za neku drugu stranku. Ali, kakav je tu rezon?! Zar ljudi glasuju za ovu ili onu opciju, a sukladno muzičkom ukusu?! Ispada tako da je zbog Markovog ne pjevanja za ostale stranke, maltene, tih polovice dvijetisućitih, omogućio Sanaderu dolazak na vlast. Sjajna konstrukcija. NI ubojstvo JFK-ja nema zamršeniju teoriju zavjere od ove.

Tvrdim da PR stratezi naših stranaka zaista imaju posebne potrebe. Njihovo rezoniranje graniči sa Dalijevim nadrealizmom, i postat će, vjerojatno, shvaćeni kada umru. Zadnji slučaj takvog stranačkog PR nadrealizma je ovaj sa HNS-om: “Dali smo 450.000 kn od našeg budžeta za marketing za nastradale u poplavama, pa, molimo, ne pričajte o tome okolo da smo pomogli ljudima sa parama od promidžbe, jer se ne želimo isticati i reklamirati i koristiti ovu situaciju za svoju samopromidžbu”.

No, HDZ ima priliku ovaj puta napraviti puno bolji promidžbeni spot. Pazi sad ovo: “Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!” uzvikivao je Franjo Tuđman kada god bi se primio mikrofona, ne znajući da mu parola nije uopće originalna jer ga je par godina prije Vlatka Pokos preduhitrila sa “Ne tražim ništa, a dala bi sve!”. A da ga zaista nije tražila ništa, a mogla ga je tužiti za autorska prava. Poštena cura.

Uzevši u obzir poštenje Vlatke Pokos, koja nije zaista tražila ništa za nadoknadu duševnih boli, i sukladno tome kako se danas svaka šuša sa predizborne govornice poziva na poštenje, na pragu smo novog predizbornog slogana HDZ-a, najboljeg ikada. A da pritom, HDZ uopće ne treba brinuti za koga će Vlatka Pokos pjevati u predizbornoj kampanji, kao što ih je brinuo Markov angažman. A slogan bi trebao zvučati ovako: “Ne tražim ništa, a dao bih sve. Za HaDeZe!”