Piše: Silvija Šesto

(uvod)
ne izlazim često na mjesta vezana uz priču, nisam tak frekventna kak bi rekli naši stari, ne zanimaju me baš likovi nego djela, vjerovali ili ne, ja se začudim koliko neki moji kolege znaju sve te likove koji “drmaju” i “dijele” naše novce ni krivi al’ dužni, a pol piskinja i pisaca znam s fejsa, novina (ak izađu ikad uopće igdje oni kaj me zanimaju), telke i tak dale i tak dale kak bi nezavršil JBT. družim se s dost ljudima nevezanim uz ovo prijelazno razdoblje iz kojeg pomalo izlazim, tu sam i tam, čekam da me zasere tko god ima problema s probavom il možda pohvali netko tko je to zaslužio, na sve sam spremna, pa i na situaciju dreka na kiši u zemlji kretenskih monsuna. 

(glavni dio)
ulazim u dućkas s cipelama u kojem se mogu naći kožni retro modeli po cijeni kutije winstona, da malo pridahnem, jer me ova tropska sparina satre svakih pet minuta. u dućkasu gužva. znam da je povoljno, al zaključih: valjda je još povoljnije. nakon dvije, tri sekunde shvatim da je gužva nastala zbog nje. žena nevjerojatno iritantnog glasa (žalit ću ostatak života što nisam uključila “pametni”) sveudilj uzima komade obuće, pita, isprobava, sve redom, preferirajući ipak zimske modele, i sve spominjući ovu nećakinju, onu nećakinju, pa tako nabrojah dvadesetak nećakinja. i sve imenom. odložila u Jadrankinom stilu šest torba na ulaz i svako-toliko uzima novi model pa će:
– i ovo ćete mi ostaviti…i ovo mi ostavite…a ovo svakako ostavite…ma ovo moram imati…ovo ziher, to je to…dajte mi i ovo, ovo je kao stvoreno za mog nećaka…ups – faza dva, lagani prijelaz na muški rod…
ustajem da ću otić dalje, prema doma, no priđe mi žena, pa iskomentira taj iritantan glas i tu temeljnu samodovoljnost, sebičnost, a ja opet sjednem shvativši da mi se vrti u glavi.
– joj ovo će biti hit! – začujem iza police kreštavku u šezdesetima. – znate, idući tjedan imam taj neki festival kratke priče, pa to je baš za mene, te cipele su kao stvorene za mene.

(kraj)
ustala sam doviknuvši izbezumljenoj trgovkinji kako ću doći sutra, jer ostavih nešto na štednjaku da se krčka i, bez obzira na švindlanje koje se nastavilo, uz podršku još uvijek prisutne pričuvne zadnje snage izletjeh van.