Piše: Blažo Davidović
Tijelo teško živi, kažu znanstvenici i liječnici, ako nema glavu, mozak, srce, krvne sudove, mišiće, ruke, noge, nos, oči, usta i pupak. Jedino tijelo koje bez navedenih dijelova može živjeti, jeste hrvatski Sabor.
Danas je, dakle, Dan hrvatskog Sabora i od svih novohrvatskih “danova” ja na ovaj redovno svršavam.
Ima li vatrometa? Sira, pršuta, poneka maslina i šampanjac?
U znak obilježavanja tog antologijskog dana, Sabor će se moći, uz stručnu pomoć jebateled), razgledati 25 minuta.
Što sve mogu uraditi za tih 25 minuta?
Mogu se popišati u Saboru i, onak, više za sebe, promrmljati: Pas vam mater jebo nesposobnu, korupcionašku, neradničku, imunitetsku, parazitsku ! U tih 25 minuta mogao bih iskoristiti svoj mavaši i majgeri za nekolicinu radikalnih tupana, dok bi tupanice onesposobio legendarnom ” kravatom “.
Ustani Tabane, Hrvatska te zove ! Kad bi svi došli pred Sabor i u Sabor, da im narod zorno prikaže što misli o njima i o tom vrhovnom zakonodavnom tijelu, ja bih kupio smoki, eventualno čips i zavalio se u fotelju, te sve to gledao uz pomoć Mislava Bage i Nove TV:
– Udrite po njima, eno vam pobjegao Karamarko, uvatite ga!
Ruku na srce, i ja pišem sranja.
Kad je onomad Zlatko Vitez rekao da je Sabor kokošinjac, ja sam ga u Novom listu nategao i popljucao. A čoka je vizionar.
Vizionari!
