Piše: Filip Mursel Begović

Da ne ulazim u sociološke analize, ukratko, s obzirom na životne situacije u kojima su se psovači nalazili, zaključio sam sljedeće:

1) Kada se u Bošnjaka kaže „jebo te Tito“ to je kada se želi istaknuti da ti je nešto pošlo od ruke, ili u najgorem slučaju kada se izražava čuđenje ili udivljenje… Primjerice, kada bi se iz oblaka iznad Sarajeva pojavio veliki svemirski intergalaktički brod na kojemu bi pisalo „Humanitarna pomoć“, a iz njega u bijeloj galabiji izašao emeritus Mustafa svemirski Cerić, Bošnjaci koji bi se tu zatekli vjerojatno bi uzdišući izrekli „jebo te Tito“.

2) Međutim, nasuprot toga, kada neki kažu „jebo te Alija“ poput djeteta na nogometnom igralištu koje je upravo promašilo okvir gola, a babo mu sanja da će jednog dana postati novi Edin Džeko, misli se na nešto što je pošlo nakrivo. Nasuprot Tite, koji u nekih Bošnjaka ima status božanstva, Alijino ime se psuje kada se želi izraziti zgražanje nad situacijom u kojoj se nalazimo. Primjerice, da se umjesto svemirskog broda iz vedra neba iznad Sarajeva prolomi gigantska munja koja potom udara u srebrni Avazov toranj, potom ga nemilice ruši zajedno sa svakim tragom postojanja Fahrudina Radončića, Bošnjaci koji bi se tu zatekli vjerojatno bi uzdišući izrekli „jebo te Alija“!

To bi, moram priznati, ujedno bio i dokaz da sudbina, osim što je nepokolebljiva u svojoj neumitnosti, ali i pravednosti, ima smisla za ironiju.