Vladan Lalović: Ljudi bez mašte

10169369_565246706923170_8052529068495567789_n

Piše: Vladan Lalović

Neki ljudi nikako da shvate da se svijet stalno mijenja i poprima različite oblike života. Oni žive u carstvu pokvarenih satova, kao da im je vrijeme već odavno stalo ili tačnije oni u njemu, pa ni makac da naprave korak dalje. To ih čini nervoznim, isključivim i nepovjerljivim prema svemu novom i drugačijem. Da je kojim slučajem Tvorac osudio svijet samo takvim ukusom, još bismo i danas kupili šumske plodove i koristili kamene sjekire. Oni čak misle da sve treba ostaviti onako kako je bilo, i odbaciti sva nova iskustva, ne shvatajući da na taj način isključuju sebe iz toka vremena i njegove estetike. Što je još gore, ponose se svojim tvrdoglavim odbijanjem da priznaju svijet oko sebe. To ih čini jako nesretnim, lišenim mašte koja sve pokreće, uvijek okrenutim leđima budućnosti i životu koji vrca u svakom trenutku.Na kraju će ispasti da nikada nisu ni živjeli!

Vrijeme ih je odavno pregazilo, iako ih svaki dan možemo sresti na ulici, u parku, po raznim kantunima i marginama života, po portalima, stranicama i grupama, gdje bolno jadikuju za “dobrim, starim vremenima”. Nekromantski prizivaju duh prošlosti bespomoćno se boreći protiv snage svježe krvi, koja na najprirodni način ispisuje stranice postojanja u svom vremenu.