Ja sam Hrvat!
”Mi smo braćo hrvatskog sinci plemena,
nećemo se zakletog stidit imena,
da na svijetu starijeg nema roda od našeg,
nema od hrvatskoga roda slavnoga”
Navijam za Hrvatsku, strasno. Kad Hrvatska gubi napijem se od tuge, a kad pobjeđuje od sreće.
Jebeno je samo to da sam pesimist. Razlika između pesimista i optimista je da pesimist ponešto zna.
”Ercegovac kukavica nije,
smrt ga gleda, on se na nju smije.”
Zdenko Jelčić: ”Pesimistička oda hrvatskoj slavi” (Prpošna elegija)
”Još Hrvatska ni propala,
al* će uskoro,
trudimo se mi svi skupa
da je sjebemo.”
Ode u Brazil vojska nam mlada,
izjave pršte na sve strane,
u stanju je ona svakog da svlada,
protiv te sile nema obrane.
Mandžukić, Rakitić, Modrić i Srna,
sila su oni sami po sebi,
šanse su Brazilu manje od zrna:
Pobjedit Hrvatsku?:”Ma daj, zajebi.”
Evo braće, evo Hrvatina,
nek udara ko se dogovara.
Evo braće, evo lude kuće,
za gvožđe će uhvatiti vruće.
Evo braće, evo roda moga,
ne boje se ni vraga ni boga.
Tako će biti do tekme prve
onda počinju kukanja stara:
”Zajeba si nas sudački crve,
bija si za njih, dali ti para.”
”Bilo je pakleno vruće, vlažno
tukli nas Žuti, po nogam do bola
i pucali su suviše snažno,
tako smo popili sva četri gola.”
”Al* ništa zato ima još nade,
sada su pred nama Kamerunci,
jači smo od njih to svako znade,
to su ti samo obični crnci.”
Driblat ćemo ih, gurat kroz noge,
golove davat koliko treba,
i onda svima pokazat roge,
naša je granica do samog neba.
”Evo braće, evo Hrvatina,
svi ko jedan, tvrdi kao stina.
Evo braće iz rvackog doca,
ne boje se ni noža ni koca.
Evo braće, dvostrukih rebara,
nek udara ko se dogovara.”
”Bilo je vlažno, bilo je vruće,
a crnci pletu ko vrazi crni,
opet je sudac bio za njih,
nije svirao faul na Srni.”
Sreća je bila na njinoj strani,
vrag odnija i onog kmicu,
Plete je šupalj, ništa ne brani,
pa mu je Eto zabija tricu.
”Gotovo nije, ima još nade
sada su pred nama Meksikanci,
naši se sigurno preko njih vade,
oni su naši stari znanci.”
Moramo tući sa osam : nula,
al ništa nije nemoguće,
samo da Olić nijednom ne fula
i da nam opet ne bude vruće.
”U prvoj minuti pogriši Plete,
u drugoj Lovren, jebo se on
u dvadesetoj usra je Pranjić,
popuši fintu, trapav ko slon.”
Raspa se igra i poče svađa
i povikaše svi u glas
”Ovake junake niko ne tuče,
suci su bili protiv nas.”
Hrvati su bili, kako je svima poznato, ponosni dio K&K monarhije. Monarhija je neslavno propala, a od svih tekovina, tog slavnog vremena, Hrvatima su ostala
samo slova K i K.
Prvo se danima kurče, a potom danima kukaju.
