Piše: Edit Glavurtić
„…Ako i znam pute, nikad
Neću stići u Cordobu…“
Federica Garciu Lorcu ustrijelili su s leđa Francovi fašisti, jedne ljetne zore na pustom seoskom putu, u blizini Granade. Da bi zatrli i sjećanje na njega zločinci su potom spalili njegove knjige u biblioteci koju je sam osnovao u Fuente Vaquerosu, mjestu svoga rođenja. Dugo poslije njegove smrti o zločinu se šutjelo, arhivi su bili nepristupačni, a većina njegove privatne prepiske uništena. Zbog straha.
Pretpostavlja se da nije ustrijeljen samo zbog svoga demokratskog i antifašističkog opredjeljenja, već i zbog osobite mržnje koja ga je pratila zbog homoseksualnosti. U konzervativnoj Andaluziji tog vremena to je bilo gore i od samog zločina te je na sebe već zarana navukao porugu, teror i na kraju nasilnu smrt.
Ipak, riječi su ostale.
Magiju „Romancera gitana“ nitko ne može umanjiti, ni zločinci, ni neznalice, ni vrijeme… jer to je zapis široke duše Andaluzije, svih progonjenih Židova, Maura i Cigana, jave i sna, života i smrti strastveno zagrljenih.
Lorca je živio samo 37 godina, ali je svojim stihovima dao neprocjenjiv i silan doprinos ljepoti Svijeta. Dok ih čitam i u njima uživam ni jednog jedinog trenutka nije mi važno njegovo opredjeljenje zbog kojeg je na žalost, platio tako visoku cijenu.
radio gornji grad 
