Piše: Marijan Grakalić

Krajolici u najširem pogledu, šume, polja, kuće, cvijeće, planine, dolovi, more, rijeke i obale, panoramska perspektiva ali i smisao za detalje, kao i harmonijski odnos boja i svjetla, osnovna su preokupacija fotografa Tomislava Šareca (1983.). Ističe se tu čistoća fotografije reducirane od svega suvišnog kako bi tu pogled zahvatio i ono osjećanje uzvišenog kojega često veoma dojmljivo srećemo kod planinara ili pustolova nakon što su osvojili neki cilj. Taj gotovo apolonijski karakter koji fotografije prirodnih predjela približava smislu ljepote prisutan je na gotovo svim radovima.

Ove fotografije posjeduju i svoju suprotnost. Nastajući u tom strastvenom lutanju po bregovima i dolinama, po gudurama, stijenama, livadama ili otocima, svjedoče o potrebi onog ljudskog i nepresušnoga uživanja u pustolovini, o zanosu otkrivanja svijeta nemogućeg bez gotovo panskog (dionizijskog) nadahnuća pomoću kojeg se postaje dio prirode i s njome istovjetan. Na izvjestan su način one izraz prožimanja snage i volje da se dođe što dalje i tamo gdje se nikada nije bilo, na način da se dotakne ili zabilježi ona panorama koja prije nije bila poznata i time ujedno uzvisi cilj i svrha pustolovine.

Dijalektika između ta dva principa, strasti i čistoće, uzvišenosti i čežnje, epskog i lirskog,  sretno se predočava u vizurama predjela i kraja uslikanim u jedinstvenom i neponovljivom trenutku, inspirativnom ujedno i likovno i osjećajno. Putem ovih fotografija tako i mi postajemo sudionicima tog gotovo dijalektičkoga pomirenja, ali također i bogatiji za značajno i nesumnjivo vrijedno likovno iskustvo.

(Izložba se otvara 9. lipnja u 19.00 sati u Galeriji svratišta Cinkuš, Mletačka 9 na Gornjem gradu i bit će izložena mjesec dana)