Piše: Franjo Šarčević

Na stranu sad pitanje da li vjerujem ili ne vjerujem u postojanje Sotone kao osobe, za ovaj kontekst je bitno ono što to ime predstavlja u metaforičkom smislu – Zlo.

Crkva u Hrvata, kao jedan etablirani fenomem i institucija (mada ne postoji formalno pod tim nazivom jer je formalno dio univerzalne Katoličke crkve), pokazala je mnogo puta do sada da je davno zatvorila vrata Kristu. Ovaj posljednji događaj oko dočeka Darija Kordića nekako je najstrašniji i najviše boli.

Da utvrdimo činjenice: Dario Kordić je osuđeni ratni zločinac, koji je izišao na slobodu nakon odsluženja dvije trećine kazne, koju je dobio zbog odgovornosti zbog zločina u hrvatsko-bošnjačkom sukobu, među kojima su Ahmići najveći. Kordić je jedan od uskog kruga ljudi čija je zadaća u tim godinama bila da započne sukobe protiv Bošnjaka, da se tzv. HR Herceg-Bosna etnički očisti i priključi Hrvatskoj. U Ahmićima je ubijeno 116 bošnjačkih civila. Taj Kordić ne pokazuje ni trunke kajanja zbog toga svega, nego na najperfidniji način zloupotrebljava vjeru, uspoređujući sebe s Kristom, a svoje zatvorske dane s Isusovim križnim putem.

Ništa to ne bi bilo toliko skandalozno i moglo bi se jednostavno pripisati projekcijama psihički poremećene osobe kojoj je zlo pomutilo razum, da to isto ne kažu predstavnici Crkve u Hrvata. Biskup Vlado Košić, biskup Jezerinac, provincijal hercegovački Miljenko Šteko, hercegovački franjevac Miljenko Stojić, biskup Ratko Perić, i mnogi drugi, daju podršku zlu i ismijavaju se s dobrom i s istinom. Nema tu nimalo empatije sa žrtvama, nimalo pokajanja, nimalo proispitivanja hrvatske politike 1990-ih, ništa. Evanđelja po Mateju, Marku, Luki i Ivani više nisu dio kanona. Čitaju se neka nova Evanđelja: po Franji Tuđmanu, Gojku Šušku, Dariju Kordiću i drugim zlotvorima. Zlo s maskom kršćanstva trijumfiralo je u svoj svojoj punini.

Njima je kršćanstvo paravan iza kojeg prikrivaju svoj stvarni sotonizam. Ukoliko se Crkva u Hrvata ne ogradi od djelovanja ovih biskupa i svećenstva, ukoliko oni ne budu isključeni iz svoje službe, onda bi bilo mnogo poštenije da se preimenuje u Sotonsku crkvu smrti, jer to više odgovara njenom karakteru. To što se zovu kršćanima, što nose križ oko vrata i mole Oče naš samo je farsa. Po djelima ih njihovim prepoznajemo.