Piše: Silvija Šesto

Hrvatska ima dva velika književnička društva. Institucije (2). Ima i jedno malo društvo sa sto i dvanaest književnika koji pišu i za djecu. Društvo (1). Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade osnovano je zbog tih ljudi, s iskrenom namjerom da si sami pomognemo, jer iskreno, institucije nisu karitativne, a “družbe Pere Kvržice” prolaze ili je vrijedno vjerovati da prolaze. Ova “ozbiljna” književna društva/institucije rijetko u svoje redove primaju dječje pisce, osim časnih iznimaka (recimo kad predsjednik jednog od njih objavi vlastitu slikovnicu pa se smiluje). Pisci za djecu su kao privjesci i koriste se samo (osobito lektirni) kad izdavači žele utrapiti lektiru, pa usput utrape i udžbenike. točka.

Društvo hrvatskih književnika (DHK – starije i jedino prije raskola na ono drugo) ima budžet od cca TRI MILIJUNA I SEDAMSTO TISUĆA KUNA. Hrvatsko društvo pisaca (HDP . ovo mlađe, nastalo poslije raskola) ima skoro pa toliko (ne znam točnu cifru, jer sam članica ovog starijeg, kad sam postala članica drugog nije ni bilo).

HDKDM – Hrvatsko društvo pisaca za djecu i mlade ima DVADESET TISUĆA KUNA. S tim novcem planira izdati desetak knjiga, platiti piscima gostovanja, tiskati torbice, bedževe, majice, pokrenuti nagradu, posjećivati domove za nezbrinutu djecu i kontinuirano donirati, kao i do sada knjigice.

HDKDM nema zaposlenih, nema prostor, nema ništa. Samo dobru volju da riješi probleme (brzo) i da kreira i uživa (dugo i veselo).

HDKDM se prvi puta javno žali u kontekstu vječnih žalopojki najstarijeg književnog društva, da jednostavno NEMA!!! Za ministarstvo kulture ono kao da i ne postoji. U najavi nam je “hladan pogon” od TRIDESET TISUĆA KUNA, jer država od nas traži da vodimo računovodstvo. Kave si ionako sami plaćamo.

Trenutno ja ne vidim drugog načina da preživimo nego da svoju “braću” po peru, sklonu krajnjoj empatiji, ZAMOLIMO da nas, u ovoj teškoj godini, u ovom strašnom času, SPONZORIRAJU, te odvoje barem dio troškova za svoj sanitarni čvor i proslijede na naš žiro broj kojeg je jednostavno saznati.

Toliko o žalopojkama, toliko o književnosti!

Živjeli autori i kreatori. Dolje institucije, gore Društva!