Ja sam 36 puta do sada dokazivao da sam rođen, a kako sam živ, morao sam se roditi, pa da ga jebeš! I to ne 36 puta, nego jednom. Ali, ne, majčin sinko, birokracija se ne može zajebati.

Piše: Blažo Davidović

Odavno takvu medijsku euforiju nisam registrirao : Počeo je sa radom projekt ” e – građanin “. Pa će građani moći pribavljati dokumenta brzo, lako i jednostavno. Iz topline svog doma. Izvodi iz matične knjige rođenih, vjenčanih, umrlih, ove i one potvrde, važni administrativni dokumenti, birokratski neophodni, sve će se to, tvrde mediji, od sada lako nabavljati potezom miša. Eto.

Ma dajte, veliko je pitanje imaju li ljudi struju ? Pa ako imaju, imaju li kompjutor ? Pa ako i to imaju, imaju li printer ? Međutim, printer treba papir, ali treba i toner ( boju ) koja je bezobrazno skupa. Dakako, i Internet.

Konačno, ja volim šaltere. Oni me više od Crkve podsjećaju koliko sam mali. Kako sam mizeran. Treba moju glavušu progurati kroz onu rupicu na šalteru, pri tome se i sagnuti, odnosno pokloniti. Crkva je šala mala u usporedbi sa Šalterima. A neki šalteri imaju i onu liniju, koju ne smiješ prijeći, neki čak i mikrofon.

Prilog više tezi da su uredi i kancelarije, razne administrativne odaje nezamjenjive jeste i zvuk udaranja pečata.

Isuse, ima li išta ljepše i slađe od toga kad vam teta sa pundžom zvekne pečat na neki papir? Taj zvuk, to je orgazmički ton, meni je ta melodija stalno u glavi.

Jer sam 36 puta do sada dokazivao da sam rođen, a kako sam živ, morao sam se roditi, pa da ga jebeš! I to ne 36 puta, nego jednom. Ali, ne, majčin sinko, birokracija se ne može zajebati.

I kad bi, O bože nam pomozi, taj projekt e – građanina ( ja se sav tresem dok tu sintagmu pišem ) saživio u cijelosti, mentalno perverzne birokratske brigade smislit će nešto drugo.

Na primjer, past će im sistem. Ili, uletio neki trojanski konj i sjebe sve živo. Ili neki virus uništio foldere. Koristite krivi browser.

Ukratko, oni su jači.