Danas je Kolinda Grabar-Kitarović i službeno potvrđena kao kandidatkinja HDZ-a za predsjednicu Republike Hrvatske na predstojećim predsjedničkim izborima. Karamarko tako radi ono što NATO i druge strukture i službe od njega očekuju.

Piše: Slaven Ivanović

 Ona ima čitav niz komparativnih prednosti u odnosu na ostale kandidate, pa tako i na aktualnog predsjednika. Riječ je o osobi i, prvi put, kandidatu koji nije odnjegovan na socijalističkim jaslama, kao prethodni. Prvi put imamo kandidata, nakon predsjednika Tuđmana, koji je autentični HDZ-ovac. Isto tako, znate da predsjednik ima ovlasti u sferi vanjskih poslova, sigurnosti i vojske, pa pogledajte njezinu karijeru i vidjet ćete da je za to specijalizirana, a njezine vrhunske kvalitete su primijetili i u NATO savezu. Ona pripada našem ideološkom miljeu i u konačnici – žena je. Mi hrabro kandidiramo ženu, iako neki kažu da hrvatsko društvo nije spremno za ženu na takvom mjestu, mi tvrdimo da jest i da će pobijediti. S njom se ne može mjeriti niti jedan kandidat – nahvalio je Karamarko svoju stranačku kolegicu, koja će kampanju početi u jesen. Naime, još u rujnu mora odraditi jedan NATO summit nakon kojeg će se oprostiti od funkcije pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju i krenuti u kampanju, koja će, prema Karamarkovim riječima biti „realna, afirmativna i skromna, prilagođenu uvjetima u kojima se Hrvatska nalazi”.

 1. Kolinda nije odnjegovana na socijalističkim jaslama

Kolinda Grabar Kitarović dolazi iz samog srca ”socijalističkih jasli“, i cijeli je njen odgoj, sve formativne okolnosti, ono što je formiralno njezin svjetonazor, ideološku potku, politički background, sve je to autentično socijalističko. Kolinda Grabar Kitarović dolazi iz nepatvorene partijske sredine, dijete je te sredine, i jedino je utoliko autentični HDZ-ovac.

2. Prvi put imamo kandidata, nakon predsjednika Tuđmana, koji je autentični HDZ-ovac., kaže Karamarko.

Tko to nije bio autentični HDZ-ovac? Stjepan Mesić, kojemu je Karamarko bio šef kampanje? O, da, dobro,  on nije bio HDZ-ov kandidat, što ga doduše nije omelo da nastavi biti kadrovik HDZ-a, do danas.

Ali,  tko to nije bio autentični HDZ-ovac? Mate Granić? O, pa to je zaista izjava koja puno toga govori. Prvo, ako Mate Granić nije bio autentični HDZ-ovac, kako to da je prvi promotor i suradnik Kolinde Grabar Kitarović, za koju, kao suradnicu, s kojom je davnih dana povezan dubokim animozitetom spram Sanadera, lobira već dvije godine, o čemu može svjedočiti cijeli novinarski milje? Je li to iz Kolinde Grabar Kitarović progovara neautentično hadezeovstvo?

Ili se time hoće kazati da Karamarko vidi HDZ kao stranku lišenu aspekta koji je reprezentirao Mate Granić: HDZ lišen centrističke politike, dakle HDZ kojemu ne trebaju Plenković ili Domagoj Milošević, HDZ kojemu je Kolinda Grabar Kitarović samo smokvin list na rigidno desnom kropusu, HDZ koji je zapravo autentično stanište Ruže Tomašić, i koji bi dobro učinio da u svoje okrilje dakle primi dr.Kujundžića, moguće i autentičnijeg HDZ-ovog kandidata od Kolinde Grabar Kitarović, kako to vidi Tomislav Karamarko.

3. … znate da predsjednik ima ovlasti u sferi vanjskih poslova, sigurnosti i vojske, pa pogledajte njezinu karijeru i vidjet ćete da je za to specijalizirana…

U istom pasusu Karamarko ulogu predsjednika naziva fikusom, što je neugodno, posebno neugodno za nekoga tko će sutra biti predsjednik Vlade RH. No, ako je predsjednik stvarno samo statist, kakve on to ovlasti ima u sferi vanjskih poslova, sigurnosti i vojske? Prvo – koje vojske? Drugo, koje to kompetence, o, to stvarno nismo znali, u oblasti sigurnosti ima Kolinda Grabar Kitarović? Recite nam, da znamo, ništa zato ako ima: savršeno će se uklopiti u sliku policijske stranke. Autentični špijunski kandidat autentično špiclovskog miljea. Konačno, vanjski poslovi – nije li Kolinda Grabar Kitarović bila samo statist? Ta, vanjske je poslove vodio Sanader, a ona je bila puka transmisija, štoviše nesigurna, no ne stoga jer bi imala neku drugo politiku od svoga premijera, nego stoga jer ju je izjedala ambicija pa ga je pred našim iseljeništvom ogovarala, zanimljivo: upravo njegov autoritativan stil vladanja, što je samo potvrda da ona nije kreirala ama baš ništa, a kad joj je Stipe Mesić spasio karijeru, što sada Karamarko skriva upravo kao svoju vezu s Mesićem, je STIPE MESIĆ je politički patron i Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar Kitarović što pokazuje u kojoj je mjeri današnji HDZ „autentični“ HDZ, barem kako autentičnost te stranke vidi Karamarko, Kolinda Grabar Kitarović obrela se u Washingtonu iz kojega je pamtimo jedino i samo po – aferama. Tipičnohrvatskim: korištenje državnih sredstava u privatne svrhe. To su te preporuke?

O kojoj to vojsci i što može odlučivati Mesićev kadar Kolinda Grabar Kitarović? O vojsci za koju većina članova HDZ-a ne želi da bude po ratištima NATO-a? O vojsci koja nema dva aviona koja mogu poletjeti? O vojsci koju je njen šef, Mesić, posve uništio, kao vrhovni zapovjednik te vojske. Konačno, što ona zna o toj vojsci, unatoč položaju u NATO-u? Pa Kolinda Grabar Kitarović do rujna, veli Karamarko, mora biti službenica stranog poslodavca – kakve ona veze s Hrvatskom ima? Možda bi jedino dobrodošla kao vrhovni zapovjednik da nastavi tradiciju zataškavanja afera poput Patrije, što je sasvim sigurno osnovni motiv kandidature Kolinde Grabar Kitarović: ona i inače ima svrhu jamčiti da se devedesete neće otvarati i procesuirati, a ni desetljeće vlasti Stipe Mesića, koje je još gore: ubojstva po ulicama, novinara, kćerki uglednih odvjetnika, najbliži suradnici protagonisti kriminalnih afera, od generala do visokih službenika sigurnosnih službi, i sada bi Kolinda Grabar Kitarović morala nastaviti tu politiku? Stravična perspektiva.

O sigurnosnim službama tek čekamo objašnjenje. Nismo znali da je i Kolinda Grabar Kitarović obavještajac.

O vanjskim poslovima je iluzorno govoriti: Hrvatska ima poziciju i mjesto kakvo joj odrede vanjski čimbenici, a ne kakvu bilo koja naša akcija, državna ili državnička, može izboriti. K tome – ako je to kriterij, Dragan Primorac ili Miomir Žužul bili bi kudikamo bolji kandidati; znaju deset puta veći broj utjecajnih političara Zapada no Kolinda. Naravno, to se nije uzelo u obzir, jer, ruku na srce, svi su ovi kriteriji laž: oni su alibi, mršav alibi, i ako je to jedino, onda HDZ ne treba ni izlaziti na izbore.

Nadasve ne s argumentom: Kolinda je žena! Jer, zar će se veliki državnih Karamarko skrivati iza ženskih skuta? Izgleda da hoće: njegov PR planira obilaženje Hrvatske u društvu Kolinde Grabar Kitarović kako bi njezina popularnost podigla njegovu. Groteskno. Nitko se šefu ne usudi kazati, tipičnohadezeovski, lošu vijest: on je toliko nepopularan da će njegova neomiljenost sasvim dokrajčiti izglede Kolinde Grabar Kitarović, na njegovo veliko veselje.

Otkud sad to?

Recimo konačno istinu. Upravo su ljudi poput Miomira Žužula i drugi pokušavali instalirati Kolindu još prije osam mjeseci na Karamarkovo mjesto u stranci. Da, baš tako. Zato je Karamakro obilazio zemlju i HDZ-ove ogranke:  jer je trebao potporu u stranci, jer se HDZ tresao. Moguć je bio puč. Kolinda je bila kandidat pučističkih snaga. Da bi tu situaciju riješio, Karamarko je posredstvom Bruxellesa i veza u NATO-u dogovorio aranžman s Kolindom kao predsjedničkom kandidatkinjom. Nema čovjeka koji u ovoj zemlji želi njenu propast više od Karamarka. Shvatljivo. Čak i pametan potez:  istrošit će Kolindu  prividno je podupirući – iako ona zna za tu zamku, pa zato i inzistira, kao Granić, na vlastitom izbornom timu, što je i Granić imao, što samo pokazuje koliko je autentično HDZ-ovski kandidat Kolinda Grabar Kitarović, a s druge strane Granićev utjecaj kroz vlastito iskustvo na njegovu štićenicu, dakle, i opet posredno neautentičnost hadezoevskog kandidata u liku Kolinde Grabar Kitarović – i time se riješiti i neugodnosti na unutarstranačkom planu, ali i vanjskopolitičkom: ozbiljnim će partnerima u SAD i Bruxellesu moći kazati: Evo, poslušao sam vas, i nismo uspjeli.

Da neće uspjeti govori štošta: već i Mesić – Josipovićevo zbiližavanje, jer, Mesić nikada ne drži sva jaja u istoj košari, i ako je počeo većinu njih, odlazeći za Ukrajinu kao Josipovićev izaslanik, držati na Pantovčaku, to znači da je aranžman postignut, i da se Mesić distancira od ovoga projekta kao gubitničkog. A ako tko ima instinkt, konačno i utjecaj u hrvatskom političkom podzemlju, onda je to  Stjepan Mesić. Uostalom:  i Karamarko je plod tog utjecaja i tog podzemlja.

Sve u svemu, strašno neuvjerljiva prezentacija HDZ-ovog predsjedničkog kandidata.

Čedo partijskog miljea, kadar Stjepana Mesića, članica Trilaterale, alegorija onoga što HDZ-ov prosječan simpatizer, član ili jednostavno glasač mrzi, ne prezire, ne ne voli, nego upravo mrzi,  bit će protukandidat Josipoviću!

Znate li zašto? Zato jer HDZ nema svog protukandidata! Tj. Karamarko ne bi podnio da to bude, recimo, Ruža Tomašić. To bi bio autentično hadezeovski kandidat. Nego, mora on pokorno kandidirati što NATO-o kaže, što Trilaterala naredi, i to je mjera HDZ-ove autentične hrvatske suverenosti, ujedno i pokazatelj sutrašnjeg Karamarkovog političkog smjera.

U tom smislu, Josipović je kudikamo bolje rješenje: ta, za njega barem znamo da nije špicl i ne paradira u uniformi militarizirajući politiku.

Vanjski poslovi? Da, i to mu je prednost:  barem smo ga mi izabrali, Hrvati i građani Hrvatske, ne stranci. U potonjem, nahodi se sva bijeda Karamarkovog  HDZ-a.