Izbori u Hrvatskoj se bliže i važno je prokrčiti put makar do novog mandata na čelu stranke, kad je već vlast u državi izgubljena.

Piše: Damir Petranović (Aljazeera Balkan)

Više od pet godina prošlo je otkad je nekadašnji premijer Ivo Sanader zaključio da je Hrvatska “u banani”. U tom trenutku, kada nitko nije mogao ni slutiti kakva nas gadna recesija čeka, u vrhu vlasti shvatili su da nema izlaza i da zemlja klizi u provaliju i dužničko ropstvo. Ipak, nastavili su trošiti k’o pijani milijarderi.

Onda se otkrilo da je Hrvatska demokratska zajednica, pored toga, imala i sustavno organiziran sistem pljačke države, pa je vlast pala u krilo Socijaldemokratske partije i Zoranu Milanoviću; a oni su dvije i po godine proveli u nekakvom “sređivanju stanja” i izvlačenju iz krize, što je rezultiralo samo dubljim problemima i većim padom. Hrvatska šestu godinu zaredom tuče po recesijskom dnu, a njen potpredsjednik Vlade Branko Grčić na svaku novu vijest o padu bruto društvenog proizvoda samo se keseri i tvrdi da je to “dobar znak”. Jer, eto, pao je samo malo manje nego mjesec prije.

Kako to obično biva kod samoživih političara, u najstrašnijem mogućem trenutku premijeru Milanoviću palo je na pamet malo čistiti redove svog SDP-a, pa eliminirati ljude koji mu predstavljaju najozbiljniju konkurenciju unutar same stranke. Izbori su bliže nego što se misli i važno je prokrčiti put makar do novog mandata na čelu stranke, kad je već vlast u državi izgubljena. O tome, naime, u Hrvatskoj već vlada opći konsenzus. Čak se i zbijaju šale da lider HDZ-a Tomislav Karamarko samo jede kokice i čeka da prođe ta godina i po, odnosno da ni kriv ni dužan postane premijer.

Početak bratoubilačkog kraja

Milanović je tako odlučio smijeniti Slavka Linića, ministra financija, koji je valjda jedini iz njegove ekipe izgledao kao da nešto radi i koji je uživao neuobičajeno veliku podršku javnosti. Dugo je trajao taj proces i uključivao je javni odstrel preko medija, čudnovat angažman policije u istraživanju njegovih poslova i na kraju krvavi unutarstranački obračun.

SDP Hrvatske pukao je napola u trenutku kada je trebalo izbaciti Linića iz partije, a to je samo početak bratoubilačkog kraja, kojemu se kraj ne nazire. Stari SDP-ovci potpuno su poludili i iskazali otvorenu neposlušnost šefu, dok mu leđa drži mlada garda, preciznije ministri koje je prije tri godine sam izmislio i cijela bulumenta partijskih kadrova očajnički zaljubljenih u moć, položaje i privilegije. Jer, tko je vidio sam sebe rušiti s vlasti?

I tako je Linić dobio “nogu”, a predsjednik stranke se osilio. Jedan dan prije putovanja na otvaranje Svjetskog prvenstva u Brazilu mangupski je nabrzinu likvidirao još dvojicu svojih ministara, one zadužene za zdravlje i prosvjetu. I lijepo sjeo na avion, pravac Sao Paulo.

”Ljudi se trebaju odmoriti, ali ne na način da leže. Ostojić i Jovanović su važni ljudi, oni su dio tima. Nema odmora za njih, to su ljudi koji rade dan i noć” –  kazat će predsjednik Vlade u jednom od vjerojatno najbizarnijih objašnjenja ministarske smjene otkad postoji demokracija. I onda je otputovao na sambu u Brazil.

Stručnjaci će kazati da je pogodio barem u tajmingu, jer se radi o vijesti koja će trajati doslovce manje od 24 sata: prije nego što spomenuti Rajko Ostojić i Željko Jovanović spakuju kufere, s naslovnica novina skinut će ih Luka Modrić i Darijo Srna. Uostalom, koga briga? Gunđat će samo opozicija u SDP-u, koja Milanoviću radi o glavi, a oni su ionako uporni i vrijeme im ništa ne znači. Doći će na svoje, tvrdoglavi su barem jednako kao i njihov šef.

No, puno zanimljivije je proučiti tko je nastradao u novoj rundi letećih izmjena u Vladi Hrvatske, jer tu leži priča o istinskoj bijedi politike i političara. Ukratko, rezultat je jedan-jedan: premijer se riješio ministra zdravlja Ostojića, jednog od dvojice članova kabineta koji su se oteli kontroli i podržali Linića. Drugoga, Miranda Mrsića, jednostavno nije mogao – računao je da bi bilo previše naglo.

A onda je, kao u partiji šaha, žrtvovao i ministra prosvjete Jovanovića, jednog od svojih najodanijih suradnika – gotovo pa psa čuvara koji je iskezio očnjake svaki put kad bi doletjela kakva kritika ili frontalni napad na Vladu. Zašto baš njega? Pa, eto, tako mu je pao grah…

Hrvatski premijer, naime, puna dva dana tražio je nekoga tko bi zamijenio spomenutog Branka Grčića, splitskog sveučilišnog profesora koji je cijeli život proveo na fakultetu i studentima predavao makroekonomiju i regionalni razvoj, da bi, kad mu se pružila prilika da teoriju konačno provede u praksi, spektakularno propao. Nema tog nacionalnog pada i te loše vijesti na koju se Grčić neće samo šeretski nasmijati i naciji objasniti da treba “širiti optimizam”. Pa će sve krenuti nabolje.

Bizarno objašnjenje

Uglavnom, tražio je Milanović nekoga tko bi preuzeo hrvatsku ekonomiju malo više od godinu dana prije izbora, prevrnuo je svaki kamen i okrenuo sve brojeve u svom imeniku, ali takvu osobu nije uspio locirati. Jednostavno je nema. A kad već nije mogao napraviti suštinsku promjenu, trebalo je izmisliti smokvin list kojim će prikriti svoje privatne ratove i osvete. I, hop, eto ti Jovanovića, koji će se, kao poslušni vojnik partije, žrtvovati utješnom foteljom u Saboru. Ekonomija, zdravstvo, školstvo, sport… Ništa nije bitno kad treba jačati snage s unutarstranačkom opozicijom.

“Ljudi se trebaju odmoriti, ali ne na način da leže. Ostojić i Jovanović su važni ljudi, oni su dio tima. Nema odmora za njih, to su ljudi koji rade dan i noć”, kazat će predsjednik Vlade u jednom od vjerojatno najbizarnijih objašnjenja ministarske smjene otkad postoji demokracija. I onda je otputovao na sambu u Brazil.

Ali, iskreno, što je uopće mogao kazati? Da mu se žuri na Svjetsko prvenstvo, pa nije mogao dugo razmišljati? Što je trebao, biti iskren i priznati da nema vremena za državu dok traje kriza u SDP-u? Na kriterij sposobnosti i rezultata svakako se nije smio osvrtati: da je o tome riječ, mogao je komotno smijeniti kompletnu Vladu.

Počevši od sebe.