Piše: Angela Bonacin

Postoje neka sela prema kojima putujemo. Iza planina, a blizu svima se odmaraju. I nemaju miris mora ali stenju od bola na suncu. Kao da nema ničeg stvarnog u njima a pogotovo u odjeku seoskih zvona koja spajaju nebo i zemlju ali ne i nas sa njima.

Nebeski violinist poziva dušu djevojke da otpleše još jedan krug u svoje izgubljeno ljeto. Ona se pojavi na tren i nestane. I kao da su svi tu, neki dječak trči u krug i stvarno je sretan. Njegov otac prstom pokazuje put do svoje kuće. Put je za njega dug koliko i vrijeme.

Sve je tu kad zažmirim i sve se smije oko nas. I trešnje koje trese crv. I ptice koje lete tko zna otkud. Ali sve su to samo sjene. Netko ipak mora biti tu. Kuće su zavezane travom- ljudi su zavezani životom. I stvarno, poneko staračko srce kuca ispod hladovine i oči gledaju u nas kao da nas ne vide. Naučeni na samoću ljudi i životinje. A ispod hladovine skuplja se mače u krilu svoje majke. Ima svoje teme, kao pile skače s vremena na vrijeme. Šapu u vodu umače. Ponekad bi zabranila ljetu da dolazi u sela. I kišama da ga ispiru.

Postavila bih čuvare ispred svake kuće da ne diraju kamenja. Iako bezveze stoje razbiveni prozori i ognjišta nekih davnih zbivanja, kao svjedoci sebe. Tamo negdje prema selima, neka će starica tugu nositi na ramenima. I po dvije-tri kuće će zajedno goriti onima koji se traže po poljima života. I sva godišnja doba zelena i žuta pričat će o snu koji ovdje luta. Davni školarci, žute stranice sa iskrivljenim slovima, pali junaci na beskrajnim morima, žene bez muža i kruha, zavidni bez duha, vjetrovi što pune ledom, svjetovi koji žude za ljetom, majke bez sinova, očevi puni vina…

Radost i tuga ispunjena svima- svakom nosi ono što već ima. Postoje neka sela koja imaju svoje pjesme. A pjesme su iz duše i one uvijek nekako savladaju vrijeme i umiju da budu meke i čvrste. I neki ljudi koji se iz grada vraćaju u te suše da sjednu na kamen kojeg vjetrovi ruše. I pjevaju dok čekaju.

Obojala bih ružičastom izmaglicom prostor oko sela, da se iz nje rodi. I bilo bi svega, svega što je nekad bilo.