Piše: Marijan Grakalić

Postoji rumenilo obraza koje je vrijedno svakog pamćenja jer donosi pročišćenje. Prvi spomen o tome nalazimo još davno u predstavama dadoforija, sljedbenika boga Baka u tračkim i grčkim mitovima. Mistične ciste (cista mystica) ne temelje svoje predstave tek na kupicama s vinom, falusima ili zmijama i zvoncima. Atributi pročišćenja prikazani su i kožom pantere ili lava što ovija posvećenu osobu kojoj su i oči ukošene zato što ona vidi sjaj unutarnja sagorijevanja koje otvara put ka blaženstvu. Zasigurno nije slučajno da u kultu koji je nastao negdje u prapovijesti na obalama rijeke Iskar nalazimo i animalističke značajke iako je po svome karakteru ratarski. Lov koji je nekada bio izvor egzistencije sada se odvija na jednom drugom nivou, kao ritualna igra ili predstava (teatar) pročišćenja usmjerena k tome da bude dio one mistične prakse koja se tiče središnje teme kulta – odnosa smrti i djevičanstva (novog života).

Kasnije je pod rimskim utjecajem Bakus (Libero), postao božanstvo prikazano s bradom ili nalik mladiću duge kose ukrašene cvijećem. Isto tako, u suštini jednostavna predstava arhaički upućena izvornim osjećanjima postaje vremenom sve složenija i sve dalja od tog primarnog izvora i njegovog osnovnog značenja. Ipak, mistična odnosno simbolička transformacija ne iscrpljuje se samo u crvenilu kože i s njome povezanom taktilnom prenadraženošću kako kako bi se dostiglo puteno blaženstvo i steklo novo i posvečeno tijelo. Davno grčko vjerovanje tako kaže kako za oslobođenje od zlih čina treba pojesti i mačju kožu.

Animal symbolicum uvodi nas u bogat svijet raznovrsnih magijskih i kultnih predstava i vjerovanja, koje slikovitim jezikom nastoje opisati ljudski senzibilitet i odnos unutarnjeg života i prirode svetog. Iz njega nije isključena niti slika i prilika čovjeka koji time simbolički poprima nadnaravna svojstva i tako mijenja svoje biće.

Rimska boginja ljubavi Venera (čiji kult nalazimo u Ardiji i Laviniumu već u trećem stoljeću prije naše ere), ne samo da je prikazana kao mačka već je ljubavnica Bakusa s kime ima sina Mutunusa Tutuntusa (pandana grčkog Prijapa). Uz to, ona je isto tako i nježna majka Eneje, praoca Rimljana.

U tom veoma složenom kultu koji nije podnosio grijehe protiv ljubavi tijelo također ima bitnu ulogu. U Rimskom nacionalnom muzeju postoje zapisi o vjerskim festivalima vezanim za plodnost i trudnoću mladih žena pri kojima se štovala falusna prikaza vjereničkoga božanstva (Mutunusa). Zaštitnica tih procesija bila je upravo boginja Venera (Generix), koja time dakako nije prestala biti odvojena od kozmičke ravni (Venera Uranos).

Tako su misteriji koji su nedvojbeno bili i seksualne prirode te vezani uz želju za potomstvom podjednako kao i za slijed godišnjih doba, a koji su započeli na Balkanu nekad davno prije, našli i u krugu rimske kulture. Dapače, bili su tu prepisani u onu abecedu važnih vjerovanja za tumačenja ondašnje svijeta i njegovu svrhu.

Rumenilo na obrazima i podatnost svilene kože nisu tek naša moderna izmišljotina, stoljećima su dio čežnje koja traga za nikad osvojenom besmrtnošću.