Piše: Blažo Davidović
Možda čitatelji izvan Hrvatske ne znaju tu legendarnu, gotovo antologijsku sintagmu: ” Odabrao Đelo Hadžiselimović.” Riječ je o vrhunskom i poznatom novinaru i uredniku hrvatske nacionalne televizije koji perfektnim talentom i sjajnim čulom odabire strane medijske kolačiće, mahom odlične materijale, najčešće dokumentarnog žanra. Generacije su odrasle upijajući znanja iz emisija koje im je podario upravo naš Đelo.
Odabrao Đelo Hadžiselimović – ušlo je u svakodnevni govor, kroz benigne šale i razne asocijacije. I u tome vidim spas.
Spas od mučnih, bolnih, apokaliptičkih i krvavih rezultata višestranačkih izbora. Zbog čega gomila anonimnih ljudi bira parlament, odnosno vladu?
I onda ti izabrani nas pljačkaju, lažu, varaju, kradu, bacaju nas u očaj, a mi se nemamo kome požaliti. Naprosto, ne znamo tko ih je izabrao.
Spas je u Đeli Hadžiselimoviću.
Jer, da on bira predstavnike vlasti, itekako bi pazio, a u slučaju pogreške ne bi iz kuće smio izaći. Bruka za njega. Stid. Očaj. Isprike javnosti. Samospaljivanje u Tkalčićevoj. Zamislite vijest: ” Na današnjoj sjednici Vlada, koju je odabrao Đelo Hadžiselimović, je usvojila prijedlog Zakona o porezu na promet nekretninama. ”
U redu, ne mora biti Đelo. Neka bude Thompson, Markićka, Ruža moja hrvatska Tomašić, neka bude Paja Patak, Modesty Blaise, Duh sa sjekirom, neka bude bilo tko. Ali sa imenom i prezimenom. Dostupan nama nad kojima se vlada.
I taj će se tresti od straha i odgovornosti samo tako. A možda i pogodi, možda mu je izbor savršen, ili barem dobar, pa hoda ko prepotentni paun gradskim trgovima, a ljudi mu nude pršut, sir, krafnu u ” Bobisa “, tapšu ga po ramenima, ljube mu ruke, suze radosnice u očima…
A ovu vladu, ovaj parlament, ovu vlast, nju nikada, ali nikada, i da je oslijepio, ostario, sklerozan postao, da je pijan ko deva, nju nikada, kažem, ne bi odabrao, ni u snu….
Đelo Hadžiselimović.
radio gornji grad 
