Piše: Ludvig Lujo Bauer

Jednostavno rečeno, Robert je bio genij. U četvrtoj godini čitao je i pisao, rukopis mu je doduše bio krivudav, a gledajući filmove na televiziji, uspio je poloviti govorni engleski i španjolski. U prvom razredu gotovo su ga izbacili iz škole: usudio se ispraviti učiteljicu koja je doslovce shvatila neku reklamu pa je djeci govorila kako je Homer izmislio keksometar. Zapravo je nije samo ispravio nego je prasnuo u smijeh i počeo recitirati heksametre da joj pokaže što je što.

Malu maturu jedva je uspio položiti jer se podaci iz Britannice nisu slagali s predviđenim odgovorima na neka banalna pitanja. Tada je obiteljski liječnik utvrdio da dječak previše vremena provodi za knjigom i kompjuterom i da bi se radi razvoja tijela morao intenzivno baviti sportom i što više vježbati. Odlučan kakav je bio, Robert je počeo sprintati svakodnevno tri puta po jedan sat, a od sportova mu je bio na raspolaganju jedino nogomet na susjednoj livadi. Kad nije čitao, nešto proučavao ili pisao kakvu raspravicu za Yale Scientific Magazine, najčešće je igrao nogomet. Razvijao je tijelo jednako uporno kao i mozak. Igrao je sa srednjoškolcima, s onima mlađima, s onima starijima, uključivao se u utakmice debelih i mršavih. Najviše vremena imao je za vrijeme studija jer su profesori preferirali da ne dolazi na predavanja. Naime, na Oxfordu su mu već bili priznali doktorat iz filozofije u kojem je Wittgensteinovu fenomenologiju povezivao s filozofijom shvaćanja veze uzroka i posljedice kao divergencije kaosa. Još više vremena za nogomet imao je nakon završetka studija. Samo je čitao, pisao i igrao.

U nekoj prilici ugledao je Ćiro na prigradskoj livadi muškarca koji desetak minuta tehnicira usred utakmice, s loptom stalno u zraku, da bi na kraju zapucao i s 30 metara pogodio rašlje. Ćiro je otišao selektoru reprezentacije i prijetio da će počiniti harakiri u prostorijama Hrvatskog nogometnog saveza ako tog anonimca ne uzmu u reprezentaciju.

Nakon one slave utakmica u kojoj je Hrvatska pobijedila Španjolsku s pet četiri, a svih pet golova za naše zabio je, naravno, Robi, novinar slavne nacionalne dalekoglednice upitao ga je kako to da je tek s 27 godina postao nogometni profesionalac.

“Nije išlo onako kako sam bio zamislio”, odgovorio je Robi, “nisam imao nikakve šanse: naprosto je na Birou za zapošljavanje previše nezaposlenih profesora filozofije.”