Piše: Edit Glavurtić
Toplo mi je oko srca kad ih vidim kako već od jutra bauljaju kvartom obučeni u stare kockaste majice koje su najvjerojatnije dobili kao reklamu uz pivo. Bude ih posvuda, i u kafiću, i u pekarnici, na klupama u parku, sve je bijelo crveno kockasto. Zastavice na tramvajima, navlake za retrovizore na automobilima, zna se da je dan važan čim se od jutra ne govori ni o čemu drugom osim o nogometu.
Iako mi pretjerivanja svake vrste idu na živce, ruku na srce, drag mi je dan u kom je nogometna lopta centralna tema, jer mi to daje osjećaj da je sve ostalo u redu. To ipak nešto znači, jer u tome i jest poanta cijelog nogometnog cirkusa, i svakog drugog šou programa. Nije slučajno da nogometna zvijezda u jednoj sezoni zaradi više novca nego što ga prosječan čovjek vidi u cijelom životu. Ne vrti se najviše love u znanosti, ili humanim djelatnostima, gdje se spašavaju životi. Najviše se love vrti tamo gdje se čovjek spašava od dosade i svog vlastitog života; naspram podstanarstvu i nezaposlenosti lažni svijet glamura i bijelih zuba, jahti, bazena, dizajnerskih haljina i nogometnih lopti. Glumci, nogometaši i glazbene zvijezde vladaju svijetom.
Stvari su prilično jasno postavljene: nije ovo bijeg koji će potaknuti razmišljanje, i unutarnje pustolovine, da jest, zvijezde bi bili pisci. Nije ni bijeg u estetsko koje preispituje i preobražava – tada bi zvijezde bili slikari i kvalitetni glazbenici. Nema novac toliko vremena, važno je da što veći broj ljudi što brže konzumira, reciklira, pa sve ispočetka. Osjećaji zadovoljstva, euforije, uzbuđenja i pobjede taman za jedno večer, a sutra sve ispočetka.
Ipak, dok gledam ove moje kockaste i slušam kako mudruju po kafićima analizirajući igru, važni i po običaju sasvim subjektivni, nasmijem se u sebi i zaboravim cijeli taj pozadinski cirkus. Drago mi je zbog prilike da jedno večer budu netko drugi, da zbog nogometa zaborave bijedne mirovine, kroničnu besparicu, poniženja, nezaposlenost, nikakvu budućnost, i život u zemlji u kojoj se zapravo reciklira – čovjek. I zato, naprijed Vatreni, kakva god igra bila, naša euforija bit će ogromna i u pobjedi i u porazu. Što god bilo i kako god završilo, hvala vam na tih devedeset minuta zaborava.
radio gornji grad 
