Piše: Vesna Nikolić
Na hrvatskoj televiziji non-stop priučeni izdajnici i karijeristi prekrajaju povijest NOB-a i kao babe narikače jodlaju o “komunističkim zločinima”. Koliko god da oni mogu ponavljati laži toliko se puta također može upozoriti na istinu.
Naime, tko je sve sudjelovao u Narodno oslobodilačkoj borbi i Narodno oslobodilačkom pokretu?
U NOB su osim Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) sudjelovale slijedeće političke stranke:
Iz Slovenije Oslobodilački front je osnovan 27. 4. 1941. U njega su ušle komunistička, kršćanska, socijalistička, zatim Soko, socijaldemokratska stranka, dijelovi Slovenske seljačke stranke, Slovenske katoličke stranke pod doktorom Antonom Breceljem i još nekih deset političkih grupa i organizacija. Značajno je naglasiti da je velika većina katoličkih sljedbenika koju je prije vodio doktor Korošec koji je bio prije rata žestoki anti-komunista, pristupila Oslobodilačkom frontu. Prema intervjuu koji je Tito dao Johnu Talbothu 1944 u Drvaru i koji se nalazi u arhivi listova Reuters-a, Life-a, Time-a i Fortuni, Tito je objasnio da govoriti o većem ili manjem utjecaju u NOP-u ove ili one stranke bilo bi nepravedno.
U Hrvatskoj se oslobodilački pokret sastojao od Komunističke partije, Hrvatske seljačke stranke, Samostalne demokratske stranke koja je uglavnom predstavljala Srbe iz Hrvatske. Narodnooslobodilačka vojska je bila sastavljena pretežno od seljaštva, koje su uglavnom bile pristaše Hrvatske seljačke stranke i Samostalne demokratske stranke. Od spomenutih stranaka u Hrvatskoj je formiran nacionalni pokret sa čvrstim organizacijskim okvirom gdje je diktiranje s bilo čije strane isključeno jer je NOP (narodnooslobodilački pokret) imao svoj jedinstveni program kojeg su članovi pokreta usvojili i sa oružjem u rukama se borili za ostvarenje tog programa. Samostalna demokratska stranka se priključila NOP-u na samom početku, a vodstvo Hrvatske seljačke stranke se dvoumilo pa su se hrvatski seljaci pridruživali mimo volje svoji starih vođa Mačeka, Košutića, Pernara i drugih. Tokom NOB-a se formiralo novo vodstvo HSS-a – Frol, Gaži, Škare, Lakuš itd.. To novo vodstvo je ostvarilo velik ugled među seljacima na oslobođenoj teritoriji. Usprkos najžešćoj propagandi, uključivši i silu pomoću terorističkih grupa i kolaboracije sa ustašama, ostaci starog reakcionarnog vodstva sa dr. Mačekom na čelu nisu uspjeli da zaustave svakodnevni porast sudjelovanja pristaša HSS-a u narodnooslobodilački rat.
U Srbiji NOP je bio satavljen od Komunističke partije, Lijevog krila Demokratske partije pod vodstvom doktora Ivana Ribara, lijevog krila Zemljoradničke stranke pod Dragoljubom Jovanovićem, kao i od frakcija drugih manjih stranaka koje su predstavljale inteligenciju i seljaštvo. U Srbij unatoč svim pokušajima nije bilo moguće da se ostvari ujedinjeni front narodnog oslobođenja u kojem bi učestvovale sve one stranke koje su u prošlosti tražile demokratski front jer su praktički sve vođe tih stranaka ušle u službu neprijatelja i tražile kod njega utočište, čekajuči kraj rata, ili su pobjegli u inozemstvo odakle su tri godine činile sve moguće da onemoguće Oslobodilačku borbu srpskog naroda i drugih naroda Jugoslavije. Usprkos tome, većina srpskog naroda i drugih naroda Jugoslavije, osobito seljaci i inteligencija, pristupili su NOP-u. To su inteligencija i radništvo, osobito mlade generacije, pokazali 1941. u Beogradu i ostalim gradovima Srbije gdje su se digli na borbu protiv okupatorskih trupa prkoseći masovnim vješanjima i streljanjima. Zahvaljujući vojnoj premoći okupatora i izdaji koju su izvršili Nedić, Pećanac i četnici Draže Mihajlovića, zamah narodnog ustanka u Srbiji je bio zaustavljen pri kraju 1941. godine ali usprkos teroru i snažnoj propagandi, mase su u Srbiji ostale su vjerne NOP-u.
U Makedoniji prvi puta u povijesti, rame uz rame borili su se zajedno Makedonci i Albanci.
U Crnoj Gori samo šačica ljudi služi neprijatelju.
U Vojvodini, naročito u Srijemu, NOP je bio karakterističan po tome što mu je čitav narod pristupio. Usprkos naporima Nedića i četnika da se tamo ukorijene.
Što se tiče BIH, tamo je bio formiran najpobjediviji narodnooslobodilački pokret i sastojao se od većine Srba, Hrvata, Muslimana i drugih naroda. Zbog toga govoriti kako je samo komunistička partija sudjelovala u NOB-u je duboko nepoznavanja naše povijesti.
