Piše: Mensur Ćatić

Dok raste napetost pred početak svjetske nogometne smotre u Brazilu, bacimo još jednom pogled na samu povijest nogometa i na njegov ogromni dakle planetarni tj loptarni značaj u razvoju nam čovječanstva.

Činjenica da mnogi od nas, osobito uvijek sumnjičavi ženski dio populacije, nisu svjesni tog značaja, samo je razlogom više da, držeći se isključivo fakata i dokazanih naučnih postulata još jednom pogledamo istini u oči.

Pogledajmo naš svemir, to mnoštvo razbacanih lopti, ljude koji u dijelu toga prostora podijeljeni na manje grupice i pod vođstvom specijaliziranih trenera vježbaju daleko od golova i čovjeku nesklonom zabludama, već na prvi pogled biće jasno da se radi o jednom velikom nogometnom treningu. Nogomet je bez sumnje igra i princip po kojemu funkcionira cijeli svemir, premda će, tradicionalno sporoj nauci trebati još mnogo vremena da u teoriji o samom nastanku našeg univerzuma Big bang tj Veliki prasak nazove Početnim udarcem i stvari napokon počne nazivati njihovim pravim imenima.

Razvoj nogometne misli obilježen je kroz svoju povijest mnogim stranputicama i kvaziteorijama i prevaljen zaista veliki put da se dođe do današnjeg stupnja nogometne svijesti kod čovjeka. Zato se u ovome kratkome pregledu nećemo zadržavati na djelima onih koji su, i pored nesumnjivog doprinosa razvoju velike nogometne misli, ipak nedovoljno svjesni univerzalnog nogometnog principa lutali, tapkali u mjestu, zadržavali igru i posezali za pogrešnim zaključcima i teorijama. Tu prije svega mislim na trudbenike poput Sizifa čije su predstave o nogometu očito bile nedovoljno izgrađene i mutne ( ne samo glede nepostajanja svijesti o slobodnom udarcu nego i glede samog poimanja i predstave o lopti) zatim sve ono vrijeme jalovih rasprava o tome je li naša planeta lopta ili ravno igralište, dakle sve to vrijeme rasprava i sporenja kojima je nedostajala širina pogleda i već pomenuta svijest o nogometnoj dijalektici i univerzalnom nogometnom principu.

Nije mi ni na kraj pameti da potcjenjujem učenjake poput Arhimeda jer njegova djela o mjerenju kruga, o lopti i valjku, o kvadraturi parabole mogu se promatrati i kao prvi nacrti nogometne lopte i prve studije tzv lob udarca ali ipak ne treba smetnuti s uma da je taj velikan ipak svojim kasnijim teorijama o tijelima potopljenim u vodu potpuno napustio nogometni princip i skrenuo u vulgarni vaterpolizam. Jednako tako, ne može se poreći Njutnov doprinos teoriji i praksi glavometa i u nogometu značajnog udarca glavom, ali činjenicu da mu je jabuka pala na glavu taj velikan nije iskoristio na pravi način i na kraju je potuno skrenuo u gravitacionizam i potpuno zastranio. Hegel a potom Marks i Engels i pored nesumnjivog doprinosa nisu u dijalektici nikad uspjeli prepoznati igru duplog pasa kao jedan od osnovnih nogometnih pricipa. Nije nam ovdje cilj da istražujemo suštinu Adamovog i Evinog grijeha ali stoji činjenica da u ponuđenoj jabuci, zaneseni svakovrsnom svojom golotinjom nisu uspjeli vidjeti nogometnu loptu i na samome početku već obznanjeni univerzalni princip života i ovoga svijeta.

Dakle, mnogo je vode proteklo do 1848. godine i pojave istinskih velikana nogometa (de Vinton, Tring i ostali) koji su ustanovljenjem osnovnih pravila (tzv. Kembridžska pravila) nogometne igre koja su 1863. dalje unaprijeđena stvaranjem i pregalaštvom engleskog nogometnog saveza koji je uspio kako tako objediniti sve tada postojeće škole i gledišta. Naravno i tada, kao i danas, bilo je raznih zastranjivanja i frakcionaštva, onih koji su poput školaraca iz Ragbija ogrezli u bogohulnom korištenju ruku i treba priznati da se ta vrst revizionizma održala čak i unašim redovima sve do današnjeg dana (uzmimo samo sudačko priklanjanje otvorenoj izdajničkoj Maradoninoj gesti i besramno priznavanje gola koji je Englezima u Meksiku 1986. zabio gol rukom, bez obzira što mnogi, čak i u najboljoj namjeri, taj njegov gest tumače kao svemirsku kaznu Englezima za neopravdano priznat tj nepostojeći gol u finalu protiv Nijemaca dvadeset godina ranije i za sav njihov heres i ragbionizam).

Na kraju ovog kratkog pregleda i bez obzira na sve stranputice, da bismo shvatili pravu suštinu današnjih pravila, smisla i značaja nogometne igre kao univerzalnog kosmičkog principa vratimo se nakratko u XII stoljeće i tu istu Englesku do prvih nogometnih utakmica koje su, premda rudimentarno i tek načelno, sadržavale svu suštinu i smisao danas dostignutih pravila i utakmica.

Vratimo se nakratko u doba kad su o blagdanima u engleskoj održavane prve nogometne tekme u kojima je broj igrača s jedne strane npr. znao biti desetorostruko veći nego broj onih na drugoj strani, gdje je igralište obuhvatalo daleko veće prostore od današnjih stadiona, igralo se tvrdom i kao topovsko đule teškom drvenom loptom kroz ulice i naselja a cilj igre je i bio upravo osvajanje novih prostora, rješavanje imovinskih svađa i sporova čime su krčeni novi putovi napretka, bez obzira na povremeno i samim vlastima nepodnošljivi stupanj nasilja gdje je u nedostatku globalnih tj globalističkih instanci ( FIFA, UN, EU i sl.) bivala prinuđena intervenirati tadašnja lokalna i slabo organizirana i niti izbliza kao danas sofisticirana vlast samih organizatora. (slučaj iz 1314. kad je londonski gradonačelnik uz odobrenje kralja privremeno zabranio igranje Loptom).