Prije dvije godine ugostio sam u svom otvorenom programu na Dolcu suca Tončija Majicu koji je veoma kritički pričao o našem pravosuđu i kontroverzama vladavine prava. Danas je pak promocija njegove netom izišle knjige ”Copy-paste sudac” gdje Majica suvereno piše o problemima pravosuđa i pravne prakse. Predstavljanje počinje u 19.30 u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, a dotad bacite oko na ranije radove.  

Piše: Marijan Grakalić

Dolac (prije Dolec) danas je simbomlična i stvarna utroba metropole dok je manje poznato da je u jednom njegovom dijelu u 17. stoljeću bilo groblje, iza crkve sv. Marije na mjestu današnje ribarnice. Tako je nekada ova popularna pijaca obnove životnih snaga bilo mjestom ukopa ali i predvorje spasenja. Malo je vidljive srodnosti s onim prošlim srednjovjekovnim skladom Kaptola i njegovih pobožnih zakona koji su na onaj svijet ispratili čitave klone mrtvih iz negdašnji straćara u Tkalčićevoj ulici, s Nove Vesi ili Vlaške. Pričam na Dolcu u ”Potepuhu” s mojim prijateljem pravnikom i sucem u mirovini, Tončijom Majicom, ponajviše u početku o onom problemu pučkog vjerovanja koje u svakom odvjetniku ili sucu vidi rješenje ovozemaljskih problema ili osobu koja posjeduje tajni eliksir što lijeći nepravde naprosto kao neko manje božanstvo. Smije se i govori o tome kako je hrvatsko pravosuđe generacijski uništeno, pa su tako i takve predstave, kaže, tipične baš za društvo u raspadanju što zakone čuva iza uglancanih mramornih ploča na lijepim fasadama dok je pravda nevidljiva na isti način kao što su nevidljivi i oni koji su pokopani ne samo ovdje na Dolcu već i na svim našim drugim grobljima.

Moguće je kako je u nas jedino pad u blato prava zakonitost društvenih promjena. Tončiju Majici sudačka karijera je bila gotova onog trenutka kada se usudio stati u zaštitu građana grada Siska i donijeti presudu protiv Inine sisačke rafinerije nafte. Sisak je grad koji je upokojio sve tjeskobe burnih godina rata i neizvjesnosti. Od 50 tisuća stanovnika još i sada neki rade, ali daleka je perspektiva one nekadašnje pune zaposlenosti u socijalizmu. Strukture su potpuno promijenjene, a prihodi većine su oko minimuma. Kao sucu dodijeljen mi je, kaže Majica, predmet iz Zakona o zaštiti zraka. Okrivljenik INA, Rafinerija nafte u Sisku. Predmet koji bi svaki sudac izbjegavao. Zahtjevan, s mnoštvom postupovnih radnji, od vještačenja do pribave dokaza i saslušanja instruiranih svjedoka. Pljušte zahtjevi za izuzeća, ukidna rješenja, ponavljanje postupka. Spis je ubrzo narastao do dimenzija mjerljivih u kilogramima papira. Za to vrijeme mogu se riješiti 50 bagatelnih tipskih predmeta i biti statistički 50 puta bolji sudac. No, nakon moje ponovljene prvostupnjevne presude, jer je zagađenje smrtonosno, jednog dana stiže konačno i odluka Drugostupnjevnog suda i to pravomoćna!

Tada su navalile novine i televizije, zvale su me kolege iz drugih sudova i dolazili u sudnicu čestitati. Građani su me zaustavljaju na ulici. Bio je to dan kada sam bio ponosan, no postom je sve drugo bio mobing i propast. 

Ipak, to ga kasnije nije spriječilo u razmišljanju kako se postaje najoblji sudac u RH. Naravno, za to postoji veoma suvremena metoda:

”Informatizacija pravosuđa! Gotovo nema ministra, bez obzira na trajnost njegova mandata, koji ne rabi tu sintagmu. Djeluje moderno, europski! Uz popratnu pojavu ushićenja i uvjerenja o približavanju Europskoj uniji. A stvarnost? Što znači informatizacija? Mogućnost i pristupnost podacima odlučnim za donošenje neke odluke.

Nekadašnji prijenos podataka putem lanca optičke vidljivosti zamijenio je Internet ili Intranet. Uloga računala i pripadna infrastruktura kao sredstvo ubrzanja donošenja odluke nije sporna. Ono što računalo nikada ne može zamijeniti jesu osnovne ljudske osobine koje čine autoritet osobe, na temelju kojih neka društvena zajednica na određene položaje u društvu izabire pojedinca – suca, primjerice.

Marljivost, čast, pamet! Zalud i najsuvremenije računalo ako s druge strane zaslona sjedi – pogrešna osoba. Ali ako se informatizacija promatra kao cilj, a ne kao sredstvo za donošenje odluke, onda će ta stranputica dovesti pravosuđe u još težu situaciju.
Ili ja ili zakon, pitanje je sad.
Nakon gotovo trideset godina u odvjetništvu, nedavno sam postao sudac. U sudnici me prvi radni dan dočekao pisaći stroj za koji u šali kažem da je iz njemačke podmornice iz Drugog svjetskoga rata. I, dakako, tisuću i četiristo predmeta koje trebam riješiti uza sve spomenute moralne i formalne standarde za koje me je Republika Hrvatska izabrala za suca.

Kupio sam računalo za šesto kuna. Rabljeno, reparirano s jamstvom. Ima Word, Excel, uza svu pertinenciju operativnog sustava Win98SE (Predvodnica WinXP). Ima i ‘solitaire’ za intelektualni trening. Printer ‘Epson’, nov novcat, u boji za tristo pedeset kuna s tintnim patronama od dvadeset devet kuna. Spreman da odlučuje o tisuću četiristo ljudskih sudbina na godinu.

Uvod, dispozitiv, obrazloženje, uputa o pravnom lijeku.

Uvod: ‘Copy-Paste’, s izmjenama nadnevaka donošenja odluke i podacima o optužnici (tužitelju) – gotovo za trideset sekundi. To radi moja suradnica, sudska zapisničarka.

Dispozitiv: datoteka riješenih istovjetno kvalificiranih činjeničnih opisa; ‘Copy-Paste’, s izmjenama bitnih elemenata; gotovo za nekoliko minuta.

Uputa o pravnom lijeku: ‘Copy-Paste’, gotovo za pet sekundi. I to radi sudska zapisničarka.

Obrazloženje: ‘Copy-Paste’.

Nema! Gdje je?

Nije moguće da u globalnoj informatizaciji svi ljudi ne čine ista kažnjiva djela, u isto vrijeme, na istom mjestu, na isti način, uz sve istovjetne subjektivne okolnosti i da imaju isto ime i prezime. A olakotne i otegotne okolnosti? Valjda je i to računalo uzelo u obzir?

Nema!
Kako ću ispuniti kriterije za ocjenu moje uspješnosti kao suca (broj riješenih predmeta), kada moram potrošiti vrijeme misleći na Ustav, zakon, ljude, uz osjećaj odgovornosti i prisegu koju sam dao?

Ili ja ili zakon, okrivljenik i njegova obitelj, pitanje je sad. Vrijeme prolazi, novi predmeti dolaze, a ja ‘trošim vrijeme’ na razmišljanje i analizu bitnih elemenata kažnjivog djela i o tome je li okrivljenik postupao s namjerom ili s nemarnošću.

Odjedanput stiže spasonosno rješenje. Došli novi kompjutori. Imaju DVD, Media player, mogu se filmovi gledati i glazba slušati u MP3 formatu.

Laserski printeri u crno-bijeloj tehnici od kojih ne vidiš ni suca ni zapisničara. LCD (TFT) monitor da štiti oči sudskih zapisničara. Idem u ‘explorer’ C: diska, kad ni tamo nema obrazloženja jednog od tisuću četiristo predmeta za koje sam zadužen! Kakvo je to osuvremenjivanje hrvatskog pravosuđa, pomislih. Idem ja na Internet, preko ugrađenog modema. Kabel između računala i telefonske utičnice (pet kuna), konfiguriram ‘dial-up’ i eto mene na sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske. To je to!

‘Ne možeeeee’, veli predsjednik! ‘

‘Znaš da nemamo novca ni za dospjele račune za poštarinu.’

Uzimam olovku, čitam stručnu literaturu i pišem nacrt sudske presude na papiru, a moja suradnica prepiše u Bill Gatesovu Wordu presudu. Lijepo izgleda i lijepo za čitanje. Čitam i ponosan sam na presudu.

‘Gubiš vrijeme, podbacio si ovaj mjeseci, niti zadovoljio okvirne kriterije za ocjenu uspješnosti suca, malo si predmeta riješio.’

Copy-Paste, Copy-Paste …

Dolazim predvečer umoran iz udaljenog radnog mjesta u Zagreb. Na Glavnom kolodvoru silazim s vlaka, a u vlak istodobno ulazi sudac koji ide kući u isto mjesto u kojem ja radim. Država plaća dvadeset tisuća kuna za troškove našeg prijevoza na godinu. Ili dvadeset ‘copy-paste’ računala na godinu.

Za nekoliko godina stječem pravo na prijevremenu mirovinu. Vremenski se poklapa s predviđenim članstvom Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Rješenje o mirovini bit će ispisano na najsuvremenijem računalu ‘copy-paste’ metodom

Danas se nalazim se u prijevremenoj mirovini. To je cijena prisege koju sam dao kad sam potvrdio da ću poštivati Ustav i Zakone republike Hrvatske.”

Na Dolcu počinje kiša. Ljetos je vrijeme nestabilno, kao da je i samo dio iluzije. Privida da će biti bolje, da će se stvari promijeniti same od sebe tek slijepim hodom vremena u kojem će i naše pravosuđe na čudesan način ozdraviti a mauzoleji njegovih žrtava biti još monumentalniji.