Piše: Gordan Stojić

Nije sporno da se zadnjih stotinu godina u razvijenom svijetu živi bolje no ikada. Tu je dobro izgrađen sustav javnog zdravstva, školstva, socijale, javnog prijevoza, trgovina i tržnica za laku nabavu hrane, dotoka vode, grijanja, igrališta i dvorana, biciklističkih staza. Nikad se nije duže živjelo. U Skandinaviji u prosjeku osamdesetak godina. Zanimljivo i životinje u zoološkim vrtovima žive duže no u prirodnom okruženju.

Masa je postala pripitomljena, uhljebljena i spremna odreći se pameti i zdravog razuma. O problemu se ne razmišlja duže od minute i svatko ima mišljenje ma kako ono neznalačko bilo. Pametni političari to znaju pa masi bacaju isprazne teme kao kosti divljim psima. U sveopćem zaglupljivanju sudjeluju mnogi, politički doguznici, državni činovnici, policajci i vojnici, novinari, nogometaši, pjevači.i što je najgore, navodni intelektualci, a zapravo gomila intelektualno impotentnih smradova koji žive na državnim dotacijama.

Ali, onda se dogodi strahota poput ove u Hrvatskoj. Za mnoge više nema posla i plaće, a sada već ni najveće svetinje u ovim krajevima, stanova i kuća iz kojih se zbog dugova bez milosti deložiraju kojekavi jadnici. Čak ni tada masa se ne okreće promišljanju stvarnosti, traženju svojih prava na život i dostojanstvo.

Zato je tako mučno iz dana u dan upozoravati da nam treba strategija otpora beskrupuloznim i osiljenim elitama. Masa bi ipak da se vrati vrijeme uhljebljenja. Ali bojim se da se to krasno vrijeme pripitomljenosti i nepameti u takvom obliku neće vratiti.

Barem ne bez bolne, mučne, možda i krvave borbe.