Piše: Romano Bolković

Počela je negativna kampanja!

Kako to u nas već biva, prije no što je prava predsjednička kampanja započela, umjesto afirniranja kandidata, krenulo se s difamiranjem protivnika: s namjerom da se denigrira Ivu Josipovića, produciran je – jasnim rukopisom kloake kojoj je Miroslav Tuđman dao ime “obavještajno podzemlje” – materijal imena AKCIJSKI PLAN “BARBIKA”. To je groteskno štivo već na naslovnici omanulo: spomen “radne verzije” i napomena: Primjerak broj x od ukupno y, suvišak su koji otkriva temeljni manjak ove patvorine. Ovaj štos s tobože numeriranim primjercima, od kojih onda svaki sadrži specifičnu grešku, recimo neki zarez otisnut bez razmaka, ili neku nasilnu sibilarizaciju, tipfeler, itd., ukratko karakteristiku po kojoj je moguće pratiti koji je primjerak “procurio” u javnost, te tko je izdajica ovog “strogo povjerljivog” dokumenta, posljednji je puta korišten, doduše vrlo uspješno, u slučaju famoznog “Štapskog dokumenta”, sredinom devedesetih. Ali, za razliku od konceptualnog propagandnog genija – doduše, bilo ih je više – koji je proizveo taj čuveni manifest hrvatske državotvorne promičbe, ova je brljotina našeg obavještajnog untergrunta suhoparna, provincijalna budalaština.

Kao biva, SDP je skovao tajni plan imena Barbika. Barbika je, jasno, Kolinda Grabar-Kitarović. O misiji i viziji, ciljevima i metodologiji možete ponešto pročitati sami, iz ovih par listova koje vam nudim na uvid. Oni bi da stvore dojam kako Josipović i SDP imaj opak plan svekolikog uništenja imena, lika i djela protukandidatkinje Ive Josipovića, ne bi li mu osigurali pobjedu već u prvom krugu.

Tekst nije neophodno čitati ni pomno, niti ponovo: već prvo i letimično čitanje otkriva bijedu ove zamisli: ne samo sadržajno, a riječ je o trivijalnim invektivama, već i formalno, budući da se radi o tehnici framinga, ovdje je lako pokazati nedotupavost uma koji stoji iza ovog uratka.

Gospođu Kolindu Grabar-Kitarović valjalo bi oslikati kao sluškinju Sanadera, Zapada, šireći glasine o njenoj intimi. Nevjerojatno dovitljivo, zar ne? Ta tko bi se toga samo sjetio!

Ali, apart od sadržaja, kudikamo je zanimljiviji framing kojim se problematiziranje svake stvarne slabosti Kolinde Grabar-Kitarović pokušava umetnuti u interpretativni okvir navodne Josipovićeve tajne akcije odvraćanja njegove protukandidatkinje od kandidature. Kako bi to Josipović uspio učiniti? Recimo, neki dan je Karamarko predstavljajući Kolindu Grabar Kitarović između ostaloga kazao da ona nije odgojena na socijalističkim jaslama. Već isti dan pojavilo se tumačenje koje osporava točku po točku njegove argumenatacije zašto je HDZ odabrao baš KGK kao predsjedničku kandidatkinju, a o socijalističkim se jaslama kaže sljedeće:

“Kolinda Grabar Kitorović dolazi is samoga srca „socijalističkih jasli“, i cijeli je njen odgoj, sve formativne okolnosti, ono što je formiralno njen svjetonazor, ideološku potku, politički background, sve je to autentično socijalističko. Kolinda Grabar Kitarović dolazi iz nepatvorene partijske sredine, dijete je te sredine, i jedino je utoliko autentični HDZ-ovac.” Zanimljivo, ta se, po sudu klandestinih autora slaba točka sada pokušava braniti tako da se prigovor o miljeu u kojemu je KGK stasala, a koji je sve samo ne uvriježeni hadezeovski stereotip, osporava navodnim pokušajem Josipovićeve mašinerije da “u ključnom trenutku slomi ideološki oslonac Barbike preko činjenice da su joj svi članovi uže obitelji bili partizani…”. Već se Donja Dubrava izražava u kudikamo ambicioznijem idiomu no što je ova formulacija “ideološkog oslonca Barbike”, ali, pustimo sad nedoučenost, jer to je svagda tako, gdje nema invencije, ima intencije; zanimljivije je primjetiti da se baš svaki vjerodostojan prigovor ne toliko KGK, koliko HDZ-u zbog njenog izbora, pokušava alibirati navodnom opačinom SDP-ovog tima za agitprop i specijalno ratovanje.

Žurim na more pa mi se ne da dalje trošiti riječi na ono što će i vama samima biti očevidno već prima vista: riječ je o gluparanju špiclovskih ronina našeg untergrunta, koji se sada nude HDZ-u (znajući tko vodi promičbu HDZ-a, znam da je svjetlosnim godinama iznad ovih idiotarija) i Kolindi Grabar-Kitarović, nanoseći štetu jedino sebi: do jučer su ih vodili u rubrici useful idiots, dok se već danas pokazuju kao sasvim beskorisni imbecili.

Svaki izbori donesu poneku negativnu kampanju. Ovi iznenađuju preuranjenošću te pojave, što otkriva znatnu nervozu. Ne bih rekao na desnici, nego bih rekao u htonskim slojevima naše politike. Ipak, čak i podzemlje ima ispisaniji rukopis: ako je i od obavještajnih otpadaka, i kao smeće je bezvrijedno: ne da se čak ni reciklirati!
Pogledati i – baciti.

A Josipovića i Kolindu Grabar Kitarović pustiti na miru do jeseni, da u uljuđenim i decentnim odmjeravanjima pokažu govori li slika više od tisuću riječi, ili je jedna dovoljna da slika nestana, jer nam padne mrak na oči.