S Hrvatima nije sasvim sve u redu

Karikatura: Stiv Cinik

Karikatura: Stiv Cinik

Piše: Gordan Stojić (Regional express)

Smiješno je kako su se razjarili Hrvati kad se pojavila nekakva karta pameti. Jer ispalo je da smo pri samom dnu. No, to uopće nije bilo testiranje inteligencije nego kombinacija rješavanja složenih problema i obrazovanja. Rezultati su realni. Jer znano je da su Hrvati slabo obrazovani, imamo malo fakultetlija, naša srednjoškolska djeca slabija su od europskog prosjeka u rješavanju matematike i imaju ozbiljnih problema s razumijevanjem lektire. Treba isto tako reći da se ovdje fakulteti završavaju preko veze, pogotovo čudni poput Prometnog gdje su genijalci poput Ćesića, Rojsa, Merzelice, Zagorca u ekspresnim rokovima postajali akademski građani. Dodajmo tome degeneriranu inteligenciju koja šuti i nastoji pocuclati svaku kunu državnog proračuna i to je to.

Testovi inteligencije postoje 150 godina. Pokazalo se da oni jednim dijelom imaju veze s obrazovanjem. Ali se i pokazalo da Židovi Aškenazi, Kinezi i Japanci najbolje rješavaju te testove. Žene su nešto lošije od muškaraca, a crnci znato lošiji od bijelaca. Neki vrlo ozbiljni znanstvenici iz toga su zaključili da ima pametnijih i glupljih naroda, rasa i spolova. Živimo u doba političke korektnosti kada se takve teze ne smiju glasno izgovarati. Jer uvijek ima budaletina koje će iz toga zaključiti da treba osnovati logore i plinom gušiti one gluplje.

Ja primjerice, premda me to svaki puta iznova košta prijepora, mislim da s Hrvatima nije sasvim sve u redu. Nikako ne mogu shvatiti da su grčevito stoljećima zazivali državu, a onda kad su je dobili upropastili, opljačkali, unesrećili. I što je još gore, svi oni koji su to napravili i danas su časni građani, uglavnom političari ili gospodarstvenici. To što je  400 000 na burzi i što smo jedina zemlja u recesiji, međusobno posvađani, opterećeni ideologijama i svjetonazorima, nespremni pobrinuti se za sebe ili se pobuniti i tražiti svoja osnovna prava, dovoljno govori. A još više govori činjenica da četvrt stoljeća ovdje vladaju dvije nakazne političke grupacije koje su za sve odgovorne, ali narod svejedno hrli baš njima dati glas.

Kada još tome pribrojim sklonost klijentelizmu, nepotizmu, sveopću korumpiranost i bahato lupanje po stolu i pričanje o stvarima o kojima se pojma nema, stvar je još jasnija. Da, mi smo narod sa šupka Europe, problematični, nesposobni ili jednostavno rečeno, glupi. Da nije tako, ne bi nam ni bilo tako.