Piše: Blažo Davidović
Čudan je turizam. Da bi bili turista, morate imati novce, a biti slobodni, jer ne radite, i onda dođete kod nekog tipa na moru koji nema novaca, a nije slobodan, jer radi na tome da vi ne radite. Vjerovatno ne postoji veća zabluda od turističke. Suština turizma je u propagandi. Čista razglednica. Masovni pokret. Učiniti susjeda ljubomornim. Navodno je morski zrak strašno zdrav, vele doktori po Beogradu.
Kako ja nisam zdrav, a mrdnuo se nisam sa mora? I niti jedna zabluda nije tako i toliko velika kao turistička. Mi smo tu zabludu podigli na znanstveni nivo, uveli je u nastavne programe, djecu odgajamo kao lijenu i neškolovanu, jer je potrebno da oni samo čekaju ljeto, sunce i neki prostor već će rentirati.
Omladina iz turističkih krajeva na primorju je realno neobrazovana, troma, neinventivna, nekreativna, navikla da će kroz život imati još stotinu i pet šansi, zimi se igra trešeta i bilijar, vucaraju se po šankovima, slažu se planovi iz katastra i čeka se kupac placa kojeg im je ostavila baba. Apokalipsa. Katastrofa.
U školama učimo djecu kako je naša zemlja najljepša na svijetu. Nema ljepših. Svi drugi žive u ružnim državama. Turizam je primarna djelatnost. Vuče nas naprijed. Aha.
Vuče nas u krasni kurac, eto gdje nas vuče.
Turizam nije visoko-akumulativna grana, nema velike zarade, velikog profita u kratkom vremenu, nema proizvodnje, riječ je potrošnji, makljaži usluga. Ne postoji država na planeti koju je turizam učinio visoko razvijenom. Prosvijetlite me: koja je to država?
I dan – danas se turizam odvija na komunalnoj infrastrukturi iz maršalovog vremena, eto kakva je to razvojna djelatnost. I tako, ostali smo bez vinograda, bez stoke, jebeš mandarine i zelenu salatu, ribe, školjke, sol i morski pijesak, brodogradnja, sve je to nebitno, a ne treba ni Sorbona, ni Oxford, ne treba ništa.
Doći će već ljeto i opet ćemo gledati u guzice nekih Mađarica.
Na lokalnoj razini, neki razvoj je još i moguć. Opatija, Venecija ili Palma de Mallorca, ali to ne znači da Hrvatska, Italija ili Španjolska mogu dignuti sve četiri u zrak. Jučer sam kupio četiri rolne toalet papira. Dva eura.
Turisti, zapravo, neka ostanu kod kuće. Neka se jebu. Zamislite, umjesto prženja po šporkim plažama i plaćanja parkinga u suho zlato, oni se, naprosto, jebu. Deset, petnaest, dvadeset dana jebanja od jutra do sutra. Kad vas komšije pitaju jeste li bili na ljetovanju, vi odgovorite: Nismo, ali smo se izjebali samo tako, a vi?
