Piše: Giancarlo Kravar

Elementarnu nepristojnost i krajnju nezahvalnost iskazuje partijska ćelija riječkog SDP-a prema predsjedniku stranke i Vlade Zoranu Milanoviću. Čovjek koji je na čelu SDP-a od 2007. godine i koji je sa svojom Kukuruku koalicijom na izborima pobijedio u koruptivnim aferama tada ogrezli HDZ-a postao je ovih dana i meta Facebook govora sprdačine s njegovim likom i djelom i to od uzdanica, partijske mladeži, a sve uz podršku seniora.

Čime je to Milanović zaslužio? Ničime. Na pravdi Boga na zub su ga uzeli oni (primjerice gradonačelnik Obersnel) koji mu niti do koljena ne mogu biti. A zbog čega? Zbog toga što im je šef smijenio cijelu „Trojku“. Riječkih, navodno političkih izvrsnika. On je u njih doista i vjerovao. Na početku. Rijeka je bila nagrađena funkcijom ministra pomorstva, prometa i veza, najvažnijom vladinom dužnošću za razvoj riječke ruke, izgradnju cesta, te ravničarske pruge do mađarske granice. Ali Zlatko se Komadina, i inače lijen, pokazao potpuno nesposobnim za tu zadaću. Čovjek napreduje do granica svoje nesposobnosti. A to je „Komada“ koštalo i zdravlja.

Nakon premijera, drugi najvažniji čovjek u svakoj evropski suvremenoj vladi, jest ministar financija. I tu je dužnost premijer Milanović na pladnju darovao Riječanima. Ali, Slavko je Linić, također, napredovao do granica svojih sposobnosti. Bit će zapamćen samo kao utjerivač poreza placarica, prodavačica salate na tržnicama, i po fiskalizaciji. Linić je pogodovanjem prijateljima (optuženi Jozo Kalem s kojim je zimovao u Dubaiju, te ljetovao krstareći jahtom po Jadranu), sumnjivim kumstvima (Marina Lovrić Merzel koja ovih vrućih ljetnih dana svoju guzicu hladi u Remetincu), te arogancijom i nepoštivanjem pretpostavljenih kao balon od sapunice raspršio imidž SDP-a kao stranke drugačije od HDZ-a.

Riječku multikulturalnost Zoran Milanović je honorirao izborom doc.dr. Željka Jovanovića za ministra znanosti, obrazovanja i sporta, što je s obzirom na njegovu nacionalnost svjetski kuriozitet. Ali ni „isušivač Močvare“ nije bio na visini zadatka. Uspio se pozvađati sa svima. I s akademskom zajednicom, i s Katoličkom Crkvom, i s učiteljima i profesoricama, te školskim domarima. A kad je razotkrivena njegova afera zapošljavanja u opatijskoj Thalasotherapiji (preko Sveučilišta u Osijeku), Zoki se potrudio da Jovanović što bezbolnije i bez medijske pozornosti bude smijenjen.

I, što je Milanović nakon svega zaslužio? Javno blaćenje u sve lokalnijem dnevniku, opetovane juriše Komadine i Obersnela na Iblerov trg, zahtjeve za njegovom smjenom, pa su mu je vrla riječka kamarila već pronašla I novog šefa stranke (rečeni Komadina) i novog premijera (Tonino Picula). Što li tek slijedi ujesen? Ma, riječki SDP-ovci bi u stalni radni odnos trebali angažirati vodoinstalatera da, ako to ustreba, službenim zrakomlatom Hrvatske vojske iz Rijeke ode u Zagreb popraviti cijev u stanu Zorana Milanovića, ako mu kojim slučajem opet pukne cijev!