Piše: Vesna Nikolić

Formiranje sumanutosti predstavlja patološku manifestaciju u nečijoj tintari. Ljudi koji pokazuju crte paranoje se ističu po apsolutnoj intolerantnosti na bilo kakvu kritiku i plasiraju pogrešne primisli, neprihvaćaju nikakav prigovor, isključuju sve što je protiv njihovih uvjerenja, vežu se uz ta svoja irealna uvjerenja. Kod paranoičara se primjećuje spremnost da se svaka informacija prihvati ako se uklapa u njihov sumanuti sistem. Tako najobičniji trač može postati apsolutna istina

Način obrane im je sumanute ideje,ideje o proganjanjima, ljubomore, erotomanija, ideje veličine i vrlo je karakteristični pokazatelj “lažna sijećanja”. Neki to nazivaju “slabost sjećanja” jer se radi o osobama koje u svojoj obrani koriste u velikoj mjeri potiskivanje. Posljedica toga je da te osobe imaju neodoljivu potrebu da budu “uvijek u pravu”. Npr.ambiciozni dečko će pripisivati zle namjere drugim osobama ako nije uspio ostvariti svoju ambiciju iz razloga što za ostvarenje te ambicije nije imao dovoljno intelektualnih i karakternih osobina. Tako on štiti sebe. Npr. djevojka koja nema sposobnost da u realnosti nekog voli, posjeduje mogućnost “lažnog sjećanja” da je voljena i to po pravilu, od strane čovjeka “višeg ranga”. Simptomi paranoje su slični simptomima histerije i prisilne neuroze zbog karakterističnog potiskivanja neugodnih sadržaja iz svijesti u podsvjest koje svijestan dio nije bio u stanju da prihvati zbog društvenih tabua. Paranoja ima svoj posebni put “ponovnog vraćanja potisnutog”. Histerija svoje potiskivanje vrši konverzijom, a prisilna neuroza supstancijom. Postoje vrste čija dinamika ukazuje na homoseksualno porijeklo paranoje gdje se obrana od latentne homoseksualnosti vrši putem projekcija.

Kod tih slučajeva paranoja se ne događa u snu. Osjetljivi su na nesvjesno drugih što važi za patološku ljubomoru jer slušaju glasove nesvjesnog drugih osoba kako bi što bolje se oglušio o svoje vlastito nesvjesno što se manifestira kao isključivost u mišljenju, odnosno kao “paranoična izvjesnost” (Dakle,ono što oni pretpostave, nikakvim argumentima ih nećete razuvjeriti). Ideje paranoičara su teško popravljive.

Paranoja se pojavljuje i tamo gdje normalni ljudi gube hrabrost, gdje labilne osobe počine suicid ili svađalački optužuju sve druge, gdje inače agresivan čovjek izbjegava kukavički normalne zahtjeve života, tamo gdje dolazi do zločina,do pijanstva, i tamo u nekim zajednicama gdje su toliko narušeni međuljudski odnosi da ostaju uravnoteženi samo karakterni ljudi koji imaju sposobnost empatije.

Žudnja za moć, nepristupačnost, odsustvo prijateljskog ponašanja, nedostatak ljubavnih veza ili izbor poslušnih osoba su redovna pojava u životu paranoičara.