Jutarnja kiša u Klanjcu

 

Volio bih da živim kao kiša nad

zelenim bregima Zagorja

da dolazim s neba i u zemlji nestajem

i vodom života postajem.

Da budem kao bujna sila tajna što

nikad ne umire

čija kaplja vječno mlada u sve ponire.

 

Nebo i zemlja su sestra i brat, oblak

dragi svat, kiša ispire i svjetlo i mrak.

Nevina je čežnja plodna što

dolazi iz visine

u krilo zemlje, u zavičaj dubine.

 

Cijelo je Zagorje u kaplji kiše,

svijet svoj, zelen i snen u ovom jutru

kad su poruke tiše

ovdje gdje se ne priznaje da bajki

nema više.