Piše: Nada Mihelčić

Svi oni koji su kao i ja pratili pratili diskusiju o zakonu kojem je cilj priznati da su lezbe i pederi ljudi kao i mi pa im i pripadaju sva prava koja pripadaju i nama, složit će se s mojim već ranije iznesenim tezama kao što su:

– svi budući aspiranti na funkciju saborskog zastupnika ili člana vlade
nužno trebaju priložit Mensin certifikat u kojem piše koliki im je IQ.
– svima koji namjeravaju pratiti ovakve tv prijenose HZZO bi trebao
osigurat besplatni recept za pol litre mlijeka i šteku apaurina.
– te prijenose treba do besvjesti reprizirati kao pokaznu vježbu svima koji
nismo ni diplomirali a kamoli doktorirali. Odmah nestaju kompleksi jer
kad čuješ lupetanja doktora znanosti nekako ti je lakše.
– nedavno sam režala na akademike kako su se zaključali u svoje
kabinete i ne pada im na pamet da se djelatno uključe u poboljšanje
naše zbilje i svakodnevice. Danas sam se predomislila. Častim pićem i
sladoledom onoga tko će barem nakratko zaključat akademika Željka
Reinera u zgradu Akademije, samo dok se barem malčice oporavimo
od njegovog današnjeg nastupa.

Naime već na samom početku  rasprave čovjek se nepopravljivo blamirao s dva gafa: 1) tvrdnjom kako  veća ljudska prava gej zajednice nisu u ovim vremenima pri vrhu liste prioriteta. To, naravno, implicira da pederi nisu samo pederi nego su i toliko glupi da ne razaznaju vlastite prioritete. To implicira i stav kako bismo rješavali ovaj slučaj “preko reda” radili na uštrb svih onih čije potrebe su hitnije i koje je taksativno pobrojao spomenuvši u tom nabra janju gotovo sve Hrvate koji nisu na visokim političkim funkcijama.

Gaf broj dva (ali nikako ne manje vrijedan niti manje ilustrativan!) bio je onaj kad se akademik Reiner raspitivao koliko je zapravo ljudi u toj našoj gej populaciji! Pa, poštovani akademiče, vas bi trebalo veseliti  kako moralni i dobromisleći ljudi ove zemlje misle da je posve dovoljno da u Hrvatskoj bude i samo jedan Židov, jedan Rom, jedan crnac, jedna žena, jedan peder ili jedno na bilo koji način obespravljeno stvorenje pa da nam je DUŽNOST učiniti im život boljim, uvjete za život i pravo na sreću učiniti čim prije ravne onima kojima je sada dobro.

Bilo je svakojakih lupetenja, no ja sam to slušala samo dva sata jer sam morala ići zaradit svojih 30 kuna nezakonitog prihoda pa ću se ograničiti na samo jednu bitnu pogrešku mišljenja u kojoj su sudjelovali mnogi i tu dali žalostan doprinos. Naime jedan od mnogih akademikovih bisera bilo je i traženje da se matičarima odobri pravo prigovora savjesti!!! Je, znam da padate u nesvijest jer i ja sam mislila da ne čujem dobro. U burnoj diskusiji koja se oko toga razvila sudjelovali su mnogi, no nekako je svima promakla bit koja je meni (samo doživotnoj apsolventici FPZ) posve jasna: Prigovor savjesti mora govoriti ČEMU se prigovara, mora postojati ako već ne neki težak krimen, a ono barem neko zlo, nešto što nam savjest ne dopušta učiniti. Navodili su se primjeri prava na prigovor savjesti kojeg imaju liječnici i medicinske sestre, no kad vidimo čemu njihova savjest može prigovoriti onda naiđemo na abortus ili eutanaziju ili doživotna zatvaranja zdravih ljudi u umobolnice kako bi netko izvukao materijalnu korist, itd., itd… Zaista, teške stvari. Tražeći smiješnom analogijom isto pravo za matičare pa da oni po svojoj savjesti odluče hoće li pristati sklopiti životnu zajednicu dviju lezbijki, akademik nam nije definirao krimen, Koje je to odvratno zlo dati licencu za zajednički život dvjema osobama koje se vole i poštuju? Akademik nam valjda implicite poručuje kako je sklapanje takve veze ipak gnjusan čin u kojem matičari imaju pravo ne sudjelovat, a time nam poručuje mnogo, mnogo više negoli je bio voljan otvoreno reći.

P.S.

Koga akademik zanima malo više neka samo ubaci u Google ime i naći će na naslove koji ga spominju kao patološkog zlostavljača, čovjeka čiji su lik i djelo pomno ispitivali i DORH i USKOK i još masu toga u što mi je teško vjerovati jer mene je raznježio samo jedan podatak: Željko Reiner je moj kolega po peru, napisao je zbirku pjesama od kojih je jednu posvetio Ivi Sanaderu. Pa pitam vas kako bi onda takav čovjek mogao biti protiv pedera? Poeta je čovjek koji poželi kleknuti pred svakim znakom ljubavi.