Od stotinu pedeset i jednog (151) zastupnika koji tamo sjede najviše je visoko školovanih medicinara i ekonomista. Zločesti netko bi se zapitao: kada znamo kako nam je i gdje smo kao društvo u europskim okvirima visoko razvijenih društvenih zajednica, kakvi nas to ekonomisti zapravo vode? Ili, uzimajući u obzir „zdravstveno“ stanje nacije: da nam je život u pitanju bismo li išli privatno kod „stručnjaka“ koji umjesto u ordinacijama jaja hlade u preplaćenim saborskim klupama?

Od te šarene buljumente likova samo je, pazite sad, trinaest diplomiranih politologa – onih kojima je politika profesionalno životno opredjeljenje, dakle manje od deset posto, a čak dvadeset ih je sa završenom srednjom stručnom spremom. Među potonjima ima nastavnika razredne nastave, strojarskih tehničara, gimnazijalaca, stručnih radnika rudarsko-naftne struke, upravnih referenata, prometnih i medicinskih tehničara, a ima i organizatora prodaje, drugim riječima prodavača. Temeljem informacija koje su dobili od saborskih službi, novinari su izračunali da nas ta ekipa veseljaka u „visokom domu godišnje košta desetke milijuna kuna, a da u tom razdoblju u prosjeku rade – 190 dana uz 170 odmora.

I na kraju, pred praznike, časte se šampanjcem!

I sada, oni koji tvrde da visoko obrazovanje ne znači i sposobnost političkog upravljanja, a kao argument tomu posežu za Josipom Brozom s tom povijesnom činjenicom se moramo složiti. Tito je pametno i izvanredno sposobno skoro pola decenije vodio jednu državu od dvadesetak i nešto milijuna ljudi, no isto tako trebamo imati u vidu i to da se takav bravar rađa samo jednom u tisuću godina, a kako sada stvari stoje to je milenijsko razdoblje u nas Hrvata tek na početku.