Piše: Nada Mihelčić

Počelo je davno i posve bezazleno, ono kad se čovjek zabavlja forama kao što su da je Veli Lošinj manji od Malog Lošinja, pa ono da je Dugo Selo zapraf grad i slično. Sada više nema bezazlene zajebancije. Imamo lijevu vladu koja donosi ekstremno desne zakone i čeka aplauz. Ili barem pokornost građana. I čak mogu računati na to jer golema većina idiota s pravom glasa izlazi na izbore rutinski, a zaista brine samo o onom što je u njihovim životima zaista bitno: kako uspješno lagati i barem malo prevariti i iz tog profitirati, kako se domoći godišnje karte za razvikanu teretanu ili se zauvijek riješiti tog jebenog celulita.

Zato idiotima promaknu vrlo zabavni prizori. Na primjer ono kad nam jedna te ista ministrica može satima govoriti o nužnosti poboljšanja položaja žena, a onda ne trepnuvši objašnjava kako je autsorsing sjajna i profitabilna ideja. Jer uvijek postoji neka blijeda nada da se time zaista malo zašpara, a rizik nije spomena vrijedan jer tu može najebat samo nekoliko desetaka tisuća zadnje sirotinje. I to većinom žena. Žena koje moraju obavljati najjadnije i najslabije plaćene poslove jer im i muževi rade za neku crkavicu ili uopće ne rade, jer u strašnoj besparici moraju svojoj djeci biti i otac i mati. Netko bi trebao nekako diskretno pojasniti ministrici da ona vojska spremačica koja se (kad lumeni koji sjede u vladi odu kući) lati čišćenja vladinih i saborskih i inih kancelarija, poslova u kuhinji ili pranja šekreta u koje su ovi pišali i srali itd., a sve vođeni ohrabrujućom spoznajom kako je njima još super, dakle, netko bi ministrici trebao šapnuti kako ta bezlična radna snaga nije tu zato što im je dosadno, a ne ide im se na bazene, ni u teretane, a toliko su glupe da ne znaju ni štrikat ili se nekako bolje zabaviti.

A i nije to s autsorsingom i gaženjem najjadnijih jedino. Trebali bismo naći nekog vrlo rječitog tko bi okupio članove Sabora i s mnogo empatije u glasu pojasnio kako je naciji jasno kako je teško živjeti odvojeno od svojeg partnera. Zato shvaćamo njihovo naplaćivanje dodatka za odvojeni život, ali imamo i pitanje. Namjerava li ova vlada donijeti kakav zakon koji bi osiguravao isti dodatak onoj anonimnoj sirotinji koja godinama piša krv rintajući u nekakvom Minhenu na nekakvoj baušteli, a ženu i djecu vide samo o Božiću i Uskrsu ili čak ni tako često. Ili tisuća kilometara nije dovoljan limit da im se to prizna?

Ti ljudi su otišli na bauštelu ne da bi usavršili svoje znanje njemačkog, nego zato što vođe ove zemlje nemaju pojma kako se stvaraju radna mjesta pa se ne žele ni blamirati čineći bilo kakve uzaludne napore u tom smjeru. Pa bi im tada taj elokventni predavač objasnio da ovih par milijuna sirotinje kojima oni stoje na čelu nisu samo beznačajne crtice u šrafiranju pejzaža Lijepe naše i da imenica

Narod sadrži mnoštvo pojedinaca, a svatko od tih pojedinaca je Čovjek, osoba s dušom, osoba koja po prirodnom pravu zaslužuje ljudske uvjete života.

Mogla bih vam još nabrajati što sve propuštate kad u napornoj trci za učinkovitom dijetom i kremom protiv bora nemate vremena zastati i pogledati malo oko sebe, ali nekako nemam volje jer tko sam ja da vam kvarim gušte. Jedino vas molim da prestanete jadikovati kako je Hrvata sve manje i kako bismo trebali poraditi na povećanju nataliteta.

Nemojte više o tome ako Boga znate jer i ovoliko idiota na hrpi sasvim je dovoljan doprinos svjetskoj gluposti.