Piše: Blažo Davidović

Smračilo se, gusti, crni oblaci činili su nebesku političku stranku koja će nas, za minut – dva, pljucati u mali mozak, svejedno, mislio sam, radeći elegantni slalom između komunalnih radnika u četiri ujutro, te splitske subote.
U sobu sam ušao naivno, ona je sa naočalama Ralph Lauren čitala 21.stoljeće u fotelji iz prošlog stoljeća i pozvala me sebi.
Hoće poljubac, mali mišić purgerski, pomislio sam u sebi slavodobitno.
– Ajd me liži!
– Šta?
– To me smiruje rano ujutro, liži me!
– Ne mogu, jebateled, ajd da čitaš Havela, Kafku, Remarka, neka i Bulgakova, ajd da čitaš, mlikotimaterino i Novi list, ali ja da tebe ližem dole, a ti piljiš u te škovace od 21.stoljeća, ne, o ne, ne dolazi o obzir!
Ona ušuti, promjeni stranicu i još uvijek raširenih nogu ponovi:
– Liži ili ništa od nas.

Čujem golubove, galebove, ponekog psa i Daleku obalu, pa se malo nećkam, ja sam macho, šta će ove austrougarske kombinacije meni u životu, ali da izbjegnem konflikt, sjednem između njenih nogu i rudarski počnem. Otrnio mi jezik.
Ona čita i šuti, pa dobac :
– Novi trend u ženskoj seksualnosti naziva se mega-orgazam. Američka seksologinja, specijalizirana za područje osjetljivosti živaca, Vera Brodinsky je pred petinom profesora sa sveučilišta dokazala kako je 270 minuta dug orgazam moguć. Orgazmični maraton omogućuje tehnika koju su razvili na dalekom istoku prije više od 3500 godina. Praksom trebamo upoznati svoje tijelo te tako produžiti orgazam. Pri tome žene imaju osjećaj kao da se penju po ljestvama užitka sve više i više do blaženstva koji je zapravo kraj.Vera je rekord dosegla sa svojim mužem koji je prstima dražio njenu vaginu i klitoris. Površinu klitorisa podijelila je na četiri kvadranta po osjetljivosti, te tvrdi da je gornji lijevi kvadrant najosjetljiviji.

Podignem glavu u nevjerici.
– Reci mi, tebe ljudi, u tom Zagrebu, fakat doživljavaju kao normalnu, jel? Ti nisi Vera, to je ka prvo, a ka drugo, kako da podijelim na četiri kvadranta?
– Znaš dijeliti sa četiri, a? Kvadrat podijeli sa četiri. I tak.
Samo da odradim, mislio sam, pljuni me u oko, Jahve, ako ikad i sekunde više provedem sa njom.
Dam se na posao. Ma to su lezbe, biseksualke, moderni zombiji,  aždaje, rospije i jebivjetri.
Dobro mi je mater rekla.

Dam se na posao, da završim to… Tu.
– Nije to taj kvadrant!
– Nego koji?
– Gornji lijevi, jebate!
– Gornji lijevi tvoj, jebate, ili gornji lijevi kad ja ližem, jebente smotanu, blentavu i perverznu!
– Moj ! Moj lijevi gornji.
– Hm… Di je ta Vera vidila kvadrant, operirana od geometrije, a? Jel to piše u 24 sata?
– 21. stoljeće, to čitam.
– Isuse, to mora puknit, to stoljeće, nema mu spasa, zamisli da je moja mater čitala tako Slobodnu i trubila o gornjem lijevom kvadrantu.

Dignem se i zapalim.
– Šta je?
– Ma daj… Odjebi!
– Natalie Angier napisala je da klitoris ima oko osam tisuća živaca, toliko završetaka živaca ne nalazimo niti na jednom dijelu tijela osim na klitorisu.
– Koliko sam ja tih živaca potrefija?
– Nijedan.
– Idi u tri pizde materine, gadiš mi se.

Ona konačno skupi noge i baci novine na mene.
Bojim se zaraze i prenerazim se. Fuj! Čitaj to bakicama u kvartu, da me nisi dirala tim smećem od novina.
Zapalim još jednu, tako bolje čujem, ubacim helf u usta i podignem gaće. Moram kupit kaiš, moram kupit kaiš, ponavljao sam.

Počela je kiša.
Zove me vani.
Neću.
Idem uradit đir do pazara. Da osam hiljada živaca, Isuse…
– Tisuća.
– Šta?
– Osam tisuća živaca ima klitoris.
– Čiji? Tvoj?
– E..
– Ti živce imaš samo u glavu, dole si bez ijedne tisuće, još manje hiljade živaca. Iden se smirit, slobodno ajd di oš, jebe me se.

Hodao sam pustim pazarom i mislio na jagode. Volim onu spiku, ona lica smežuranih bakica koje mi u ruke guraju blitvu. I jaja. Svježa, domaća.
Svaki muškarac sa mudima kupuje jaja na pazaru.
Di su bakice, di? Kasne, kasne.
Za sve je kasno.