Piše: Eduard Pranger
Nakon mudre posjete Tuđmanovoj i Brozovoj rodnoj kući za očekivati je da naš predsjednik ode na radni gablec s Miloradom Dodikom i Bakirom Izetbegovićem, ruča s Mladenom Schwartzom i Ivanom Fumićem, posjeti uprave Dinama i Hajduka, istoga dana položi vijence na rubove jama Jadovnog i Jazovke te da pošalje delegaciju koja će zapaliti svijeće u Jasenovcu i Bleiburgu.
Nadalje, očekuje se da iza toga podijeli nekoliko odličja važnim zaslužnim dužnosnicima SDP-a jednako kao i onima iz HDZ-a te da potpiše pomilovanja istom broju kažnjenika iz te dvije stranke, a koji su oštetili proračun RH.
Predvečer, bilo bi lijepo da na nekom zajedničkom predsjedničkom domjenku ugosti predstavnike Katoličke Crve, ateističkih i agnostičkih civilnih udruga te udruga LGBT zajednice i onih ZA obitelj, a nas, kao kulturne porezne obveznike, posebno bi se dojmilo da nakon svega toga uživo porazgovara s predsjednicima Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva pisaca. (Da o zajedničkom intimnom doručku s Ivanm Aralicom i Miljenkm Jergovićem drugoga jutra na Pantovčaku i ne govorimo.)
– Za vrijeme Tita u bivšoj državi gospodarstvo je bilo jače, to se ne može osporiti. No, ne mogu se osporiti ni zločini nakon Drugog Svjetskog rata – veli Josipović.
Dobri naš predsjednik koji se bori za opstanak u fotelji šefa države je zaboravio spomenuti sve one zločine koji su se dogodili prelaskom iz Titove u Tuđmanovu državu te one koji nam se još uvijek svakodnevno događaju, a kojima ni izbliza ne vidimo kraja.
