sjedim na ljuljačci u parku
pričam prijateljici kako je naoko prazan grad pun
još malo pa će svi prijatelji postati neprijatelji
još malo pa će svi neprijatelji postati prijatelji
“ak me razmeš” velim joj i ugledam komad dreka
s desne strane ljuljačke
skrit u travi, dolijao pogledu

sjedim na ljuljačci u parku
prijateljica govori o tome kako smo si sami krivi
pokušavam je slušati
zapamtiti da u trenutku kad ustanem idem ravno
da ne skrećem, ne zagazim u onaj komad

kako smo došle do adidasa ne znam
tri bijele crte, dvije trake plus preticajna
iskreno, znala sam
te cipele vrlo je teško očistiti
sirova guma reljefno slitana kvalitetno prianja