I to je veza

Kahrimana, danas si šetala sama
pokrivena
šalom umotana.
Nisi primijetila da je fontana
stala.
Javljao sam ti se osmijehom, davnine.
Gledao sam te povijenu,
u kaputu dugom
skrivenu.
Kamenčići padahu za tobom.
Šta to sve nosiš draga?
Šta to sve nosi tebe?
Koja su to ogledala?
Mahala si i ti meni.
Zašto, zašto draga?
Da, jednom si gasila svjećice sa torte.
Slaviš li još rođendan?
Poklanjaš li drugima knjige?
Čitaš li Prevera i Hajama?
Voliš li me još uvijek, Kahrimana?
Moliš li se Bogu?
Šta sanjaš?
Čekaš li snjegove i ove čaršije.
Ukleta su zdanja, bez kaldrme.
Sada, mogu
mogu, da te pogledam
u lice.
Kažem ti
pravednosti moja
dobrotom si zagrnuta.
Sanjaj, sanjaj daljine
ko nekad dok nas
bilo nije.