Piše: Romano Bolković

Ovaj naraštaj hrvatskih pisaca, ili onih koji su to pokušali biti, savršeno je dobro razumio snagu medija: preplavili su novine, do reda postavši kolumnisti. U stvari, riječ je o projektu samohvalećih krugova što se suzuju: jedni drugima jamče da su književnici, pače, renomirani.

Sličan proces sada se odvija u pokušaju onih među ekonomistima koji se samorazumijevaju kao znanstvenici: s recesijom i krizom javila se potreba za znanstvenim obrazloženjem uzroka tih pojava, uz možebitnu eshatološku perspektivu objavljenja konačne blagovijesti da je cijeloj ovoj povijesnoj muci došao konačan kraj, pa su i ekonomisti postali traženi kolumnisti.

Jedino, naši ekonomski stručnjaci imaju omanji problem: čestitiji među njima priznaju da ekonomija nije znanost, episteme, nego umijeće, tehne. Dobro, dobar ih dio, uglavnom svi, nema blage veze sto ta razlika točno znači, ali, pustimo sad to, tko to od njih očekuje – traži se receptura izlaska iz krize, ne mandarinsko muljanje na mrtvim jezicima i paraznanstveni šamanizam.

Nažalost, ekonomija nije fizika – baš je netko od njih nedavno kazao – unaprijed se zainteresiranoj javnosti ispričavajući za nedostatak rješenja: oprostite, nemamo blage veze što se zbiva, niti koliko će se dugo događati, a još manje kako da svemu tome stanemo na kraj, jer, znate, na krivoj ste adresi: mi nismo znanstvenici!

Jedna me vijest jučer navela na pomisao da je razlika fizike i ekonomije lako objašnjiva. Evo, NASA je konstruirala motor za svemirska vozila u skladu s teorijskim postavkama Rogera Sawyera, koji je tvrdio kako je stvorio motor koji ne koristi gorivo; EmDrive je tome čudesu naziv, pa guglajte. Stvar funkcionira, uglavnom, usprkos zakonima fizike. Kao bumbarov let. A nitko nema pojma kako!

Sve u svemu, sada bismo mogli poentirati:

Fundamentalna je razlika fizike i ekonomije u tome da fizičari nemaju pojma kako stvar radi, ali radi, dok ekonomisti nemaju pojma zašto ekonomija ne funkcionira, iako su je upravo oni upropastili.

Čovjek je fascinantno stvorenje: sposobno je napraviti tvorevine koje stoljećima tumači, kao Hamleta, ili ih uopće ne razumije, kao ekonomiju.

I tu bih trebao stati, da nšsi ekonomski znalci nemaju još jednu neugodnu osobinu: gdje nema invencije, ima intencije, pa je njihova samosvijest ravna njihovoj jalovosti. Možda bi bilo dobro da na neko vrijeme zašute, naprosto umuknu, jer smo se ovo desetljeće, dva naslušali lupetanja svih naših kolumnističkih pisara u širokom potezu tema od majmuna do AVNOJ-a, pa nam ne treba next generation znanstvenika u novinarstvu koji doduše ni nakon pola stoljeća života nisu u stanju napisati knjigu, ali ih to ne prijeći da obrazlažu sve i sva – from NATO to Plato.

Bezobrazni su, dakle, u tome je problem. Inače ih čovjek ne bi imao razloga spomenuti.