Piše: Blažo Davidović
Na upravo otvorenu robnu kuću Ikea u Zagrebu najbolje da svi izdrkamo odmah. Mediji su orgazmički, histerično i euforično popratili tu ”stratešku investiciju”.
Otvaranje robne kuće stranog vlasnika je glavna vijest u državi? Vratite vi meni Gorenje, Obodin, Pupin, Ei Niš, Zastavu, Jugoplastiku, Iskru,Simpo, Slovenijales, Elan, Šipad, vratite mi male radnje, zagušljive dućane, male markete, obiteljske, gdje su tete sa pundžama znale tko sam i što mi treba, vratite mi šansu da kupujem nesklepane proizvode, masivne, od punog drva, od jebenog slavonskog hrasta i hercegovačke bukovine, vratite mi krevete koje su zatvorenici sa Golog otoka radili i ja vam se odmah na tu Ikeu – popišam srdačno i balkanski ponosno.
Hajde da je proizvodni kapacitet u pitanju, hajde da ta robna kuća prodaje neke naše proizvode (haltere, kade za kupanje i povraćanje, zavjese za sakrivanje od kreditora, police za knjige Miljenka Jergovića), hajde da je otvoreno 77 robnh kuća diljem demokratske Hrvatske, ali padanje u afan zbog otvaranja jedne, jedine robne kuće – to je dokaz da je država otišla u tri pizde mile materine.
A nama ne treba robna kuća.
Treba nam grobna kuća.
Mrtvi smo da mrtviji ne možemo biti.
radio gornji grad 
