Piše: Romano Bolković, fotografija Sanja Šantak

Da dovršimo onaj motiv zajednišva samotnih.

Primjećeno je da je Leibniz dominantna filozofska referenca cyberspace teoretičara; nimalo čudno, štoviše gotovo samorazumljivo, ako se prisjetimo kako Leibniz poima monade: svaka monada je sama sebi dovoljna i svaka se razvija bez odnosa sa drugom. Njihova samodovoljnost često se potvrđuje rečima: „Monade nemaju prozore.“

Žižek je brzopleto nasjeo na ovu Gottfriedovu opasku: metafizički je koncept monada nepažljivo poistovjetio s pozicijom osobe uronjene u cyberspace: karakteristični korisnik Interneta danas sjedi sam ispred računala, i piljeći u ekran postaje sve više i više monada bez izravnog prozora u realnost, nailazeći samo na virtualni simulakrum, bivajući sve više uronjen u globalnu mreži, sinhronizirano komunicirajući s cijelim planetom.

Žižek ipak griješi: Monade nemaju prozore, ali mi imamo Windowse!

Samotnik koji danas na Facebuku gomila Friendse doduše dijeli s njima svoj solipsistički glupi užitak, ali nipošto nije sveden s jedne strane na desupstancijalizrano jastvo (Self bez kofeina, reći će Žižek), a s druge na masku, imaginarnu dopunu našeg istinskog socijalnog identiteta (doduše, Žižek pametno vidi da pod krinkom fikcije, istina o samom sebi ipak dolazi do artikulacije. Sama činjenica da vidim svoj virtualnu sliku o sebi kao puku igru omogućuje mi da obustavim uobičajene zapreke koje me priječe u ostvarivanju mog “Dark Half” u stvarnom životu – u cyberspaceu, moj “id” dobija krila.). Samotnik u zajedništvu današnje komunikacije Facebookom i inim socijalnim mrežama nije ni više ni manje različiti od onih rafiniranih Prijatelja koji su u svim epohama prije nas pokadšto podijelili svoju samoću. Ako zaista “sučelje znači upravo to da moj odnos prema Ostalima nikada nije licem-u-lice, nego je uvijek posredovan umetnutom digitalnom mašinerijom čija struktura je ona labirinta.”, onda to znači ne više od činenice da je današnje Međumrežje realizacija jednostavne građanske ideje uzorite uljudnosti: posrednosti u komunikaciji. Ako građanstvo išta prezire, onda je to neotesana, nasrtljiva neposrednost. Posrednost, to nije mana, to je vrlina današnjih socijalnih mreža.

Facebook nas, u tom smislu, čini učtivijim.

Hoću kazati: prijateljstvo na netu jedno je od onih poznanstava koje prvo isključuje intimnost, a zatim i svaki dijalog.

Ako vam se čini da je to širok put u samoću, pa što?

Možemo otići zajedno.