Piše: Stjepo Martinović

Generacije zagrebačkih djevojaka i mladića – dakako, i „smjene“ povodljive studentsko-dotepenečke mladosti – desetljećima su zakazivali sastanak na središnjemu zagrebačkom trgu „pod repom“ ili „kod konja“, nesvjesno, ali iskreno-savršeno definirajući Fernkornov spomenik carskom ufurguzu kao proizvod nacionalističke mitomanije, koga je konj, iliti njegov rep, najvredniji dio! Neoklasicistički, umjetnički bezvrijedan kip zapovjednika Glinske i Petrinjske pukovnije, ustoličenog 1848. – milošću Ferdinanda I (IV) – u Feldmarschalleutnanta i, o istom trošku, u hrvatskoga bana koji će se „proslaviti“ proglašenjem ukinuća kmetstva (utrnuo ga još Josip II!), gušenjem mađarske građanske revolucije i ustanka bečkog radništva (em smo Hrvati, sluge pokorni, kaj ne?) dva je puta poslužio kao (em smo Hrvati!) medij povijesnog falsifikata: kad je, 1866. godine, podignut – sabljom prema sjeveru, „preko Drave“, suprotiva mrskim Ugrom – i kada je (1947. s dooobrim razlogom maknut) vraćen 1990. na valu retro-nacionalističke euforije, odnosno kontrarevolucije nedvojbena klerofašističkog predznaka.

Ali, ban koji se lažno predstavljao – kao ujedinitelj hrvatskih zemalja (Dalmacija neće ući u sastav fantomske Trojednice do smrti Monarhije, a Istra i Međimurje sjedinit će se s maticom tek Titovim umijećem stvaranja svršenoga čina potkraj II svjetskog rata) i reformator, pa nije ni obrvu podigao na prekivanje natpisa na dodijeljenoj mu medalji iz izvornog „Za kralja, zakon i jednakopravnost narodima” u „Za Austriju, zakon, slobodu i jednakopravnost”, u kontekstu tuđmanovsko-kompleksaške mitomanije o osamostaljenju Republike Hrvatske postaje simbolički njezin zatiratelj! Dotadašnji Trg Republike preimenuje se u počast rektalnom speleologu, paradigmi hrvatskog sluganstva, povijesnoj ništici i ništariji… naravno, ne njegovom zaslugom, nego da bi protagonistima nacionalističko-klerofašističke reconquiste poslužio kao dimna zavjesa kojom će „novi“ režim, baš kao i pčelari paljenjem konjske balege, omamiti naciju i prevesti je zaglupljenu preko potoka od splačina iz udbaško-ustaške kuhinje.

A sada, bezmalo četvrt stoljeća od toga sramnog čina, predsjednik Sabora – nazočeći srednjevjekovnom misteriju u Ludbregu, ispletenom oko vulgarno lažne kapi krvi Kristove (tko li mu je uze?! CSI Jeruzalem?!) – baljezga o partnerstvu „narodne vlasti“ i „crkvene vlasti“, hračkajući na Ustav, sekularni karakter države, njenu odijeljenost od „crkve“!

Pozivam, stoga, SVE kojima je res publica svetinja, koji nisu prespavali Francusku revoluciju ni tekovine 45-godišnjeg razvoja samoupravljanja na prostoru nekadašnje države i (u njoj) Socijalističke Republike Hrvatske, da se trgnu i odlučno zahtijevaju povratak imena Trga Republike (Hrvatske) i otpremu bana Jelačića u ropotarnicu Gliptoteke HAZU! Gdje mu jedino i jest mjesto, među ostalim historicističkim šundom.

Sva je povijest ispisana simbolima, od gordijskoga čvora i Cezarova ubojstva do Svetoga Graala i paljenja Reichstaga… pa ni klerofašističko zatiranje Republike jednačenjem (kako-tako, ali formom demokratski izabrane) vlasti i mantijaške mafije instalirane iz stranoga centra obavještajno-kleptokratsko-podrivačke djelatnosti nije ni najmanje naivno ni nevino! Dolje trojanski konj refeudalizacije – živjela Republika!!!