Piše: Marijan Grakalić

Zbirka pjesama Mirne Weber ‘Božja ovčica” (bubamara) napisana na kajkavskom jeziku uvodi nas u onaj zaboravljeni svijet našeg i svakog drugog djetinjstva proživljena u nestalim slikama pučke nevinosti i naivnosti kakvo je nekada postojalo u gradovima na sjeveru Hrvatske. Od izbora tema, idola i simbola, angela i makova, srčeka i pogača, pa do samog izričaja i sve je tu vezano uz slike nestaloga izvornog svijeta, nekada opuštena i gotovo idilična, onakvog kakva zamišljamo o onom narodnom karakteru koji se nekoć formirao u svijesti između bajki i priča i starih novinskih članaka o senzacijama i čudima iz širokog svijeta. Dosjetljivost i nostalgija miješaju se u riječima koje otkrivaju čitave slike unutrašnjosti pjesnikinje i njenih preokupacija. Sjetne pjesničke rasprave nemaju tu samo filološko značenje zbog kajkavskog jezika kojeg nastoje očuvati već donose bitnu vjerodostojnost u podsjećanju na istinsku dobrodušnost koja je rijetka u našim kratkim i prebrzim životima.

Inventivnost i deskripcija pjesničkih radova Mirne Weber osobita je i zbog toga što naglašava i pokazuje onu davnu etiku Varaždina i njegove okolice, i koja unatoč svoj svojoj neposrednosti ima i retrospektivni tijek, pa se zato tu kontekst pjesme očituje dvostruko: jedno je predmet o kojem se govori i njegova patina, a drugo opisana osjećanja koja nas vračaju u vrijeme koje je prošlo. Zanimljivo je i to što se ovaj originalni poetski diskurs usmjeren ka primarnim obavijestima javlja bez ikakva upita o neizvjesnosti svijeta i čovjeka, nastojeći se predstaviti senzibilnošću kakvu posjeduje svaki poklon, pa se zbog toga svi možemo osjećati bogatijima, naravno, kada je o poeziji riječ. U svijetu siromašnom bilo kakvim određenjima, poezija Mirne Weber uvodi nas i otkriva nam vlastita prisjećanja, zaboravljeni jezik davnog roda i izvornost kraja prije nego što su ga zadesile nedaće.

Mirna Weber: GRLOPISCI

Brez jezika sme nemi

grlopisci v tmini.

Vu vitrini posloženi spisi.

Če jih jogenj vužge

če nas glas ostavi

brez preteklosti

ništ više, nit’ menje

samo v red

postavljeni mravli.

Prepiši me,

ja bum tebe posluhnula.

Jeden drugomu

sme reč dali

vu prepisanoj travi.

Na našemu jeziku

seme sme pobrali.

—————————

jogenj – oganj, vatra; preteklost – prošlost; mravli – mravi;

posluhnula – poslušala