Piše: Sanela Sabolović

Riječ holokaust potječe iz grčkog jezika i znači ‘žrtva vatre’. U antici, kod Grka i Rimljana, označavala je žrtvu paljenicu bogovima ili dušama preminulih. U suvremeno doba obilježava razdoblje od 1933. do 1945. nacističkog progona Židova.

Vrhunac tog progona bilo je ‘konačno rješenje’ (Endlösung) što je u nacističkoj terminologiji bio eufemizam za masovno ubijanje i uništenje čitavog europskog Židovstva. Moderni antisemitizam koji je nastao u 19. st. u sebi je sažimao neke novostečene i neke tradicionalne komponente. U nekim zemljama uklopio se u ekskluzivni nacionalizam koji se u prvoj polovici 20. st. razvio do ekstrema kao rigidni i netolerantni izdanak ranijih nacionalnih pokreta.

Hitlerova knjiga ‘Mein kampf’ jasno je navodila razloge o krivnji Židova za stanje u Njemačkoj nakon rata. Židove se krivilo praktički za sve. Tu su također bili u poznati fasifikati ‘Protokoli sionskih mudraca’ koji su navodni izvještaji s 24 sjednice koje su navodno održane u Baselu 1897. u vrijeme prvog cionističkog kongresa. Na tim su sjedicama Židovi i masoni navodno planirali uništavanje kršćanske civilizacije i stvaranje svjetske države pod židovsko-masonskom vlašću.

Liberalizam i socijalizam trebali su biti sredstvo za podčinjavanje kršćanstva. Prvi put su objavljeni u Rusiji 1903. g. Od 1921. više je istraživača dokazalo da su ‘Protokoli’ falsifikat koji je napravila ruska carska tajna služba, a u promicanju antisemitizma korištene su srednjovjekovne vjerske predrasude (npr. o Židovima kao ubojicama Krista). Također se pozivalo na Friedriecha Nietzschea kojeg su nacisti tumačili na sebi svojstven način.

Nacistička ideologija obraćala se običnom, prosječnom Njemcu. Njega su nacisti prikazivali kao žrtvu u svijetu kojim vladaju Židovi.
Progon Židova

Rasni zakoni proglašeni u rujnu 1935. u Nürnbergu najpoznatija su i najozloglašenija su mjera za ‘očuvanje čistoće’ njemačke nacije i istovremeno temeljna mjera u nacističkom postupanju prema Židovima. Nacisti su vjerovali da su Njemci ‘arijevska rasa’.

Prva faza progona kulminirala je u noći između 9. i 10. studenog 1938. godine, koja je po količini stakla razbijenog nazvana Kristalna noć. Prema jednom izvještaju šefa Službe sigurnosti ( Sicherheitsdienst-SD) u noći između 11. i 12. studenog spaljeno je 117 sinagoga, 76 ih je srušeno, 7,500 židovskih prodavaonica opljačkano i demolirano, najmanje 91 židov ubijen, a 26,000 Židova (uglavnom bogatijih) poslano je u koncentracijske logore.

U sljedećih nekoliko mjeseci restrikcije su bile sve rigoroznije dok se na kraju sve Židove nije naselilo u određeni dio grada nazvan geto.

Sve to Europa je prešutno promatrala. Čak se i u redovima Katoličke crkve nalazilo osoba koje su se isticale otvorenim antisemitskim stavovima. Vlade Velike Britanije i Francuske vodile su politiku popuštanja Hitleru u nadi da će tako izbjeći rat.
Faza sustavnog masovnog ubijanja

Njemačkim napadom na SSSR 2. lipnja 1941. godine počela je posljednja faza nacističkog ‘rješavanja židovskog pitanja’ – faza sustavnog masovnog ubijanja. Kao što je 1946. na procesu u Nürnbergu svjedočio zamjenik šefa Hitlerove kancelarije , već u ožujku 1941. u višim partijskim krugovima više nije bila nikakva tajna da će Židovi biti istrijebljeni, a ne preseljeni na istok.

U srpnju 1941. počele su masovne likvidacije Srba i Židova u NDH, u ustaškim logorima Jadovno i na Pagu. Lokalne folksdojčerske vlasti u Banatu organizirale su u srpnju i kolovozu deportaciju svih Židova iz te pokrajine, ukupno oko 4,000, u logor Topovske šupe u Beogradu, gdje su ih njemačke policijske snage uskoro poubijale. Tako je Banat postao prva ‘judenrein’ ( od Židova očišćena ) zona u okupiranoj Europi.

Židovi su na početku ubijani tako da ih se pokapalo u masovne grobnice. Tek kasnije kada su mnogi njemački časnici i vojnici počeli doživljavati psihičke poremećaje zbog tako izvršenih egzekucija. Počelo se razmišljati o drugim rješenjima. Osmišljen je sustav sabirnih logora, ‘ tvornica smrti‘ s velikim plinskim komorama.

Logorašima se na ulazu u komore govorilo da idu na tuširanje. S plinskom komorom prvi je proradio logor Chelmno blizu Lodza u Poljskoj. Logor Treblinka imao je 10 plinskih komora kapaciteta od po 200 ljudi, Auschwitz 5 plinskih komora kapaciteta po 2,000 ljudi. Nakon gušenja plinom ljudska tijela spaljivana su u krematorijima. U Auscwitzu su dizajnirane takve peći koje su od trećeg dana gorjele samo od ljudskih leševa.

U krematorijima su radili Židovi koje su nacisti nakon nekoliko mjeseci ubijali. Dio u Auschwitzu u kojem su se nalazile vrijednosti koje su oduzete Židovima zvao se Kanada jer se vjerovalo da je to zemlja neizmjernog bogatstva. Čuvari u Auschwitzu imali su atletski tim. Logor je bio poput manjeg grada s kantinama za osoblje, kinom, kazalištem i dućanom. Nacisti su nekim ženama koje nisu bile Židovke ponudili ‘lakši posao’ za koji su ubrzo saznale da se radi o prostituciji u jednom od bordela u logoru.

U Auschwitzu je Joseph Mengele provodio svoje znanstvene eksperimente. Od ukupnih 7,000 pripadnika osoblja u Auschwitzu samo 750 je kažnjeno. Mnogi su izgradili dobre karijere, uključujući jednog čovjeka koji je postao voditelj ljudskih potencijala jedne velike njemačke tvrtke.

Ukupno je u logorima u Poljskoj ubijeno između 4,000 000 i 4,200 000 Židova. Encyclopaedica Judaica utvrđuje ukupan broj od 5,820 960 žrtava. Poljaci većinom tradicionalni antisemiti, i sami su bili žrtve njemačko nacističkih progona, ali su progone Židova uglavnom pasivno promatrali. Bilo je dosta Poljaka koji su denuncijacijama pomagali u progonima. Nakon rata više stotina povratnika Židova stradalo je u nekoliko progona koje su počinili sami Poljaci.
Otpor nacizmu

Na najodlučniji otpor nacisti su naišli u Danskoj. Nacisti su lokalnu samoupravu prepustili vladi kralja Kristijana X. Vlada i kralj nisu pristajali ni na kakve diskriminatorne mjere protiv Židova. Danska vlada pomogla je Židovima da se sakriju pred nacistima i omogućila floti danskih ribara da u nekoliko noći prebace Židove u sigurnost neutralne Švedske. Prijevoz su platili imućniji Danci kao znak solidarnosti. Danci su spasili 95% danskih Židova.

Brojni Židovi su se spasili i tako što su se pridružili pokretima otpora i tako što su sami organizirali svoje partizanske odrede. Ustanak u Varšavskom getu u proljeće 1943. bio je najveći. 66,000 Židova gotovo bez oružja mjesec dana je pružala otpor njemačkoj vojsci koja je upotrebljavala bacače plamenova, oklopna vozila i tenkove.

Nakon 1945. godine židovski su jezikoslovci dugo u hebrejskom jeziku tražili riječ kojom bi nazvali užas što je zadesio židovski narod. Našli su tu riječ tek u nekim apokaliptičkim vizijama starozavjetnih autora koji tom riječi – ŠOA – opisuju nešto neopisivo, stravični užas kakav se još nikad nije dogodio, ali prijeti da bi se jednom mogao dogoditi.

Godine 1953. osnovan je Yad Vashem, Uprava za obilježavanje sjećanja na mučenike i junake holokausta odredbom izraelskog parlamenta. Smješten je u Jeruzalemu i povjerena mu je zadaća dokumentiranja povijesti židovskog naroda kroz period holokausta, tako da sačuva sjećanje i priču svakog od šest milijuna žrtava, i preda naslijeđe holokausta budućim generacijama kroz pismohranu, opširnu knjižnicu, istraživački institut, međunarodnu školu i nove muzeje. (Izvor: Ustaše su najveća sramota Hrvata/Facebook)