Mata Hari

Zašto da sjedim društveno beskorisna ovdje u gorju na karauli. Ja sam ipak par sati dnevno ambiciozna. Idem se počešljat i sjest u Esplanadu na ajnprem juhu s komadićima slavujeva jezika. Poslije ću s konobarom odigrati dinamičnu partiju gumi gumija na terasi. Tim ćemo činom otjerat višak, one sjajnoglave brdske mafijozuse što cuclaju viski i đus drito u Gradsku knjižnicu preko puta.

Možda se još danas zaposlim kao Mata Hari. Nakon deset uspjelih demontaža, laganini se vratim u ponoć, limuzinom boje limuna u planinski kraj Gornje Kustošije. Ne, ne palim komp, i ne šiljim olovku. Stavim crnu bobi periku, pokrijem se krznom sljemenkoga čupakabre i zaspim ko grički top.