Povodom dana zatajenih zastava: Ne mora čeljade biti turbo-patriot, pa da se rastuži nad pretvorbom hrvatskog sna u hrvatsku moru… S političkim suverenitetom izmještenim u Bruxelles, ekonomskim u rukama stranih banaka i šačice ‘domaćih’ ništarija, monetarnim darovanim (umjetnim tečajem šarenog papira, u režiji HNB) švercerskoj mafiji, energetskim, telekomunikacijskim… uskoro i infrastrukturnim također otuđenim veleizdajničkim djelovanjem ‘vlada’, tj. partitokratske kaste, ‘hrvatski narod’ (što god to bilo) nema više svoju državu. Nikakvo čudo, kad se zna da je poništenje baštine ZAVNOH-a odradila udbaško-ustaška bagra zarad svojih, a ne nacionalnih ciljeva… Ali, uzalud svijest o tomu gdje smo i kako nam je – tuga zbog propuštene šanse (jer, ne zavaravajte se – stanje/sranje u kojem se gušimo nepovratno je!) tmasta je kao kolomaz… A zastava? Prema likovno karikaturalna i veksilološki jadna, službeni je simbol – kakav ćete u bilo kojemu europskom gradu itekako vidjeti izvješen o danu nacionalne nezavisnosti! Mi, očito, nemamo razloga za slavlje…