Piše: Denis Kuljiš

Odnio mi je pauk auto – dobro, dešava se, krivo sam parkirao, tu u centru nikad nema mjesta, kružiš, kružiš…

Otišao sam po auto na Velesajam i sad opet kružim, tražim mjesto u Gajevoj, pa zovem doma da kažem kako kasnim kad me – cap! – ulovi prometnik i odrapi 500 kn. Sve skupa 500+700+500. Ideja je da se ljude odere – nema parkinga, nema garaža nadzemnih, podzemne kod kolodvora kriminalno su skupe, izgrađene u doba prvotnih pretvorbenih lopovluka.

Prošli tjedan išao sam na mirovinski, pa na zdravstveni, pa na poreznu, jer su mi probali naplatiti tri mjesečne rate koje ne dugujem, i jedva sam nekako skinuo s vrata tu bijedu, jer su službenici bili ljubazni onoliko koliko je sustav odvratan (nisu na mreži jedni i drugi, pa ne komuniciraju, nego moraš prvo ovamo, a tek onda onamo, pa te upute u krivi porezni ured). Glupo sve, beznačajno, a izgubiš cijeli dan i nerviraš se, osjećaš se kao žrtva, kao kreten, a ja ne bih htio upasti u taj blues bespomoćnih tzv. građana…

Želim biti politični građanin, koji kažnjava i ubija svojim biračkim glasom i općim političkim angažmanom informirane osobe. Prošli mjesec poreska nam je pak pokušala maznuti deset somova kuna, tek tako, pa smo se natezali, išli u poresku, pa u Finu, pa u banku, a sve je bilo iz čista mira i na pravdi boga, jer je sustav naštiman za progon i poresku represiju.

Idejni tvorac tog bezumlja je grobnički staljinist Slavko Linić. To je jedan grub, slabo obrazovan čovjek, rekao bih – politički intrigant groznog temperamenta, a istodobno prilično strašljiv birokratić kojega je Milanović pomeo jednom se ritnuvši pa je ovaj, primivši udarac, odmah pao i stao grozno cviliti kao zadnji kverulant i pozivati se na mnogobrojne ranije partijske zasluge…

On je izmislio Milanovića, sviđao mu se zbog podudarnog temperamenta. Zoki ga je upokojio, ali sad se vraća kao zombi. Digli su ga iz mrtvih da posluži u političkim intrigama. Povratak otpisanih – vraćaju se Linić, Zi, svi smijenjeni i odbačeni, okupljaju se za novu rundu, jer nemaju profesije ni građanske egzistencije u koju bi se mogli vratiti ako propadnu u svom bijednom pozivu partijskih poslušnika, trkača na kratke staze. Ne žele ispustiti plijen i sve će učiniti da zadrže mjesto u hranidbenom lancu, da mogu i dalje sudjelovati u trganju lešine…

Tko li je Linića nahranio mrtvačkim krastavcem? Da, i jedna sitnica – gdje je njegov prijatelj Ježić? Gdje je 5 milijuna dolara koje mu je sud naložio da vrati? Jesu li to onih 5 milijuna koje su navodni Azerbajdžanci donijeli u DIOKI da ga tobože saniraju i tako sačuvaju u istoj orbiti? Jesu li Linić, Šegon i Ježić zaista suvlasnici PR-agencije koja servisira SDP, a sad ”prati” Linića u njegovim novim pothvatima? Što o tome zna i misli Milanović?

Vrijedilo bi ga upitati. Pokušat ćemo.