Piše: Denis Kuljiš

Deveti festival komorne glazbe, sjajno je bilo, i Politics Free Zone.

Prvo su gudale naša Japanka Yoko, jedna vatrena subkompaktna Kineskinja i jedna prelijepa Fancuskinja, a zatim svirali su Milenković i Ceku. Bilo je genijalno u muzičkom i kulturnom smislu… Publika, stari penzionerski džentlmeni, mlađarija, građanstvo. Zagreb. Normalno, ovi grebatori koji žive od glasova zaluđenih birača, nisu dolazili, zašto bi?

Svima je opasno da ih se identificira s građanskim Zagrebom. Moglo bi ispasti da nisu dovoljno svjesni nacionalisti ili dovoljno svjesni socijalisti, whatever. Tako nije bilo onog uvodićevskog uvodničarenja s Kajkavskih popevki: Pozdravljam Ivu Josipovića, predsjednika Republike i pokrovitelja PLJEPLJESPLJES, pozdravljam političku tajnicu NATO-a PLJESPLJESPLJES, pozdravljam ministra za ovo i ono, pozdravljam župana, pozdravljam dožupana, pozdravljam gradonačelnika, pozdravljam dogradonačelnika sa sekretaricom na koju mu se upravo digao… Te bi pozdrave trebalo apsolutno zabraniti, naročito u javnim medijima i na svim priredbama koje su sponzorirane javnim novcem preko ministarstava, poglavarstava i preko javnih poduzeća: čim uzmeš kunu, ne smiješ nikoga pozdravljati! Priredit ću referendum o tom pitanju.

Tako da je kod Yoko i Dalia došao samo francuski kulturni ataše. Mislio sam mu predložiti da se kod nas kandidira za predsjednika, uvijek sam htio nekakog takvog samozatajnog, kulturnog tipa, kojega nadasve zanima glazba. Ataše Luc Levy ranije je bio u generalnom konzulatu u Solunu.