čujem povremeno njegove kretnje, šuškanje, grebanje
dok razmišljam koreći se istovremeno
vrijedi li još u ovoj sjebanosti imati unuke
vrijedi li imati djecu
je li uputno rađati?
dok mi se u misli vraća neka trudnica kraj koje sam prošla jučer
i beba u kolicima koja siše bočicu “ekološkog” soka
šum
taj miš, vjerojatno

uhvate me ti valovi besmislenosti
vidim sivi metal u plavom Jadranu
avione koji rešetaju nebo, vele zaprašuju nas
i ambiciju nemoćnih
pa se pitam koliko snage mogu emitirati praveći se da je sve okej

na trenutke kao u onom opisanom tunelu na kraju kojeg je nešto, netko
ha valjda i zbog neprirodne topline prirode
vidim svijet kao najlonsku vrećicu
kako je fura mudra silina, s placa taština
a u njoj nešto
što će, kad dođe tamo gdje joj je dom
izvaditi, koristiti
a vrećicu odbaciti
kao bezvrijednu

mislim da imam miša u kući
mickey mouse
odvraća mi pozornost snažnije od svemira