Piše: Nada Mihelčić

Došao mi poziv za prijateljstvo na faacebooku. Ništa neobično. Stvor se zove Ivan Djurić Tadija i na slikici uz ime zgodno dijete. Često mi djeca ponude prijateljstvo i već je rutina da odmah prihvatim, al nekako poželim pogledat to dijete malo pobliže pa sam otišla na njegovu stranicu (možete i vi, zato sam stavila puno ime). Ni tamo ništa izuzetno. Mali ide u osnovnu školu u Šapcu, po slici bih rekla možda peti ili šesti razred. Sviđa mu se Vladimir Putin, Real Madrid, McDonalds itd… A onda pročitam posljednji post koji je stavio 14.10. 2014. i smrznem se: “Ubij, zakolji da šiptar ne postoji!!!”

Ja to više ne mogu gutati. Naravno da ne krivim malog, al jebem mu onog ćaću od kojeg je to naučio i koji mu dopušta da to piše po fejsu, jebem sve po spisku svima koji djecu odgajaju u ustaškom, četničkom, velikosrpskom ili nacističkom ili homofobičnom duhu, svim kretenima koji su izmilili ispod svog kamena još od stoljeća sedmog pa do dana današnjega. Sve je to jedno te isto smeće, idioti koji nikada neće zakoračiti ni u današnjicu a kamoli stvarati budućnost za tu svoju ubogu djecu koju sustavno truju.

Zašto ebola? Jer je sva ta mržnja neka jebena neizlječiva bolest od koje tijelo možda i preživi ali duša rano umire. Zato ebola, i zato što je, baš kao i ebolu prenose majmuni.