Jesen bi mogla biti mnogo vrelija od ljeta, osobito na geografskim širinama gdje su smješteni Zagrebačko gradsko poglavarstvo i neki gradski uredi, točnije Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport. Ili, još točnije, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji u petom mandatu gazi suvereno Zagrebom kao svojom djedovinom, te Ivica Lovrić, danas možda i prvi Bandićev saveznik, u svakom slučaju pročelnik mega-ureda koji godišnje razdjeli više od 2,1 milijardu kuna, što je gotovo trećina proračuna hrvatske metropole. Osluškujući posljednjih tjedana analitičare političke scene, ali još više glasove iz odvjetničke zajednice te gradskih dobro obavještenih kuloara, ne bi nas začudilo da Milan Neustrašivi Bandić ipak ovih dana nešto češće prilazi prozorima u svome uredu, te iz prikrajka gleda nije li neki sumnjivi, recimo Uskokov, kombi pred poglavarstvom. Obzirom na intenzitet češljanja županijskog državnog odvjetništva brojnih gradskih ustanova i gradskih ureda na „sisi“ građana, Milan Bandić i Ivica Lovrić danas mogu biti spokojni kao Ivo Sanader kad je prije tri godine u Volkswagenu Bubi bježao pred hrvatskim organima gonjenja.

Godinama je državno odvjetništvo zaprimalo kaznene prijave protiv Milana Bandića, no kao najjača karika SPD-a, ali i kao čovjek koji je otvoren za svaki oblik ne-transparentne suradnje sa HDZ-om, bio je zaštićeniji od ličkoga medvjeda. Kada bi ga bilo tko pred mikrofonima upitao da se izjasni o činjenici da protiv sebe ima više od 200 kaznenih prijava, on bi lakonski odmahnu rukom i rekao: „Čujte, mene svaka kumica može prijaviti. Kaj ja tu mogu. Neka institucije pravne države delaju svoj posel!“ I gazio bi metropolom dalje, šireći svojim djelovanjem novu definiciju poslovnih odnosa zvanu – rođoljublje. Nema toga rođe, ni rođinog rođe koji se nije namjestio u nekom od ureda, ustanova i institucija pod nadležnošću najvećeg među svim rođama, Milana Bandića. Nedavno je ipak, u jednom intimnijem društvu, na upit što će sa svim tim kaznenim inkriminacijama što pune ladice državnoga odvjetnišva odgovorio da su među tih 200-tinjak prijava, samo dvije ozbilnje. Čuj, samo dvije!

Neki čak idu toliko daleko da nagađaju da je lani Zoran Milanović žrtvovao svog tadašnjeg ministra zdravlja Rajka Ostojića kao protukandidata Bandiću na lokalnim izborima, računajući s time da će sigurno izgubiti, odnosno da je namjerno pustio Bandiću da pobijedi kako bi jednog dana, a Milanović računa uskoro, posrnuli premijer dobio golemu političku i javnu zadovoljštinu jer je, eto, za njegove vlasti pravdi uspio biti priveden kapitalac: Milan Bandić, glavom i bradom.

Prvi je krater nesigurnosti pod gradonačelnikovim nogama otvorio Davor Jelavić, njegov bivši pročelnik Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, svojim opširnim iskazom pred državnim odvjetništvom, a nakon što je USKOK pokrenuo istragu zbog sumnje da se u 215 slučajeva izmjena GUP-a (gradskog urbanističkoga plana) radilo o ilegalnim potezima gradske uprave kojima su oštećeni gradski proračun, građani i privatni investitori. Davora Jelavića USKOK također sumnjiči da je sudjelovao u aferi Zlatni WC i to tako što je sa svojim suradnicima pogodovao privatnoj tvrtki Gredelj i omogućio joj imovinsku korist od 105 tisuća kuna, te u aferi Nadstrešnice u kojoj je tvrtki Gamont pogodovano da im se za 600 autobusnih i tramvajskih nadstrešnica odobri dodatni trošak od 5 milijuna kuna, čime je oštećen gradski proračun.

Drugi krater pod Bandićem otvorio je njegov drugi intumus Ivica Lovrić koji je potrošio desetke milijuna kuna, posežući u proračun gradske kulture, da bi sanirao Cibonu, no agonija nekoć slavnoga kluba samo se produbljivala te je Cibona dovedena na rub stečaja. No, slučaj devastirane Cibone, sam je po sebi već neoprostiv – jer doista je umjetnost posve uništiti brend u Europi zvučnog imena – a ista je afera iznjedrila i nove-stare sporove vezane uz Ciboninu parcelu i kultni klub Saloon na Tuškancu. Naime, sve Cibonine nekretnine grad je preuzeo pod egidom spašavanja kluba, a kao što vidimo, Ciboni kakvu smo znali spasa više nema.

Zagrebački kulturni krugovi pobrinuli su se za još nespokojnije Bandićevo i Lovrićevo ljeto, državno odvjetništvo upravo češlja neke od 36 ustanova u kulturi grada Zagreba, pod istragom je sasvim sigurno Gavella zbog nezakonitog izmišljanja radnog mjesta za svog bivšeg ravnatelja Darka Stazića, ali i zbog izvlačenja novca preko studentskoga servisa u njegovom mandatu. Pod istragom je i KIC (Kulturno informativni centar) zbog pravnog nefunkcioniranja ustanove, te također pranja novca preko studentskih ugovora. Galerija Nova u sklopu KIC-a djeluje već 45 godina i prigodom svake izložbe umjetnik je u pravilu ostavljao galeriji po jednu svoju umjetninu. Danas nema niti jedne.  DORH-u predana dokumentacija najviše tereti Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport i njegova pročelnika Ivicu Lovrića, jer upravo su on i njegov ured zaduženi za provođenje zakonitosti i nadzor.

„U kulturi u Zagrebu caruje potpuna nekompetencija i neznanje na svim razinama. Nema ni vizije, ni misije, ni organizacije ni komunikacije. Pogledajte samo tko je Lovrićev zamjenik?! To je Tedi Lušetić kojeg se sumnjičilo da je devedesetih u vojnim orkestru preko putnih naloga izvukao golemi novac. Potom je bio ravnatelj javne ustanove Pula Film Festival i umjetnički ravnatelj pulskog festivala honorarno, dok je istodobno bio zaposlen i primao plaću u zagrebačkom kazalištu Komedija. Pulski festival Lušetič je oštetio za 1.850.000 kuna, pa je tamo bio brzopotezno  smijenjen. Sad je takav čovjek glavni operativac za kulturu? To govori o vrhunskim gangsterima, a ne stručnjacima!“, načinje priču o stanju u kulturi u metropoli jedna od nezadovoljnih djelatnica koja kulturnom krugu pripada više od 20 godina.

„Tko god zna i ima argumente, u gradskim je uredima i ustanovama nepoželjan. Ako se ne znaš držati krilatice ‘veži konja gdje ti gazda kaže’, gotovo, odstrijeljen si istoga trena. U takvoj klimi posvemašnjih klimoglavaca i neznalica Grad Zagreb još uvijek nema strategiju u kulturi, ali ima fiks-ideju da se kandidira za europsku kulturnu prijestolnicu 2020. EU je odlučila da 2020. to bude jedan hrvatski grad, ali zamislite i Rijeka, i Osijek, i Split imaju gotove strateške planove, osnovali su posebne urede koji se s time bave. Samo Zagreb nije poduzeo ništa, a ovdje se vrti najveći novac i tu je najveća industrija – kulturna i kreativna. Ali, što Lovrićevi službenici uopće znaju o tome, oni nisu u stanju prihvatiti novi vokabular, kultura je postala preuzak pojam, jer u 21. stoljeću kultura je i arhitektura i moda i novi mediji i dizajn i video igre…  a sve to spada pod novi pojam kreativna industrija. Naravno, nadležni u Zagrebu o tome nemaju pojma, na svim razinama vlada takva nepismenost da me je i strah i sram u kakvom gradu živim. Nema mobilnosti, razmjene, kreativnoga umrežavanja u pozitivnom smislu, razumijevanja, tolerancije i komunikacije. Ima samo umrežavanja na osnovi novca i interesa“, govori nam rođena Zagrepčanka koja se svakodnevno susreće s nezakonitostima u radu i nepotizmom.

„Nema šanse da u velikoj kulturnoj instituciji bude zaposlen netko slučajno, to jest mimo Bandićeve volje. Prevelik se novac tamo vrti da bi se išta prepustilo slučaju, a javna je tajna da sredstva koja dobijete iz proračuna morate za nadležne u gradskim uredima malo proprati i vratiti im dio nazad. Jasno je da se i preplačuju mnoge stavke, pa su troškovnici enormni. O uhljebljenju ljudi bez referenci i adekvatne stručne spreme da i ne govorim. Evo sad je ravnatelj Zagrebačke filharmonije postao bivši nadzornik orkestra, drugim riječima domar, Ej, domar!“ – kazuje nam sugovornica, te skreće priču na jednu od kapitalnih gradskih ustanova u kulturi, Koncertnu direkciju i dvoranu Lisinski.

„Znate, interno to zovemo zločinačka organizacija, jer se iz nje izvlače milijuni. Evo primjera, nitko ne zna koliko košta jedan orkestar sa dirigentom, pa se on tako plati 100 tisuća eura a realno košta 40.000. Tako si netko lijepo stavi 60.000 na stranu. Zamislite tek kako je to izgledalo prije desetak godina kad nije bilo Europe, fiskalizacije, Fininih izvješća, pa isisavali su se milijuni živoga keša.“

Najveći je problem u gradskoj kulturi tzv. hladni pogon, najme gomila uposlenih bez kriterija i strategije, a sve na račun realizacije kulturnoga programa. O edukaciji da se ni ne govori, ne postoji ni na jednoj razini, jer je prešutno pravilo što si gluplji, neobrazovaniji i neinformiraniji, podložan manipulaciji i ne talasaš, to si podobniji. I zakone su skrojili po svojoj mjeri, pa recimo Zakon o ravnateljima kulturnih institucija ne propisuje visoku stručnu spremu i zato imamo ravnatelje sa srednjoškolskim obrazovanjem. Jedino je bitno da su prije toga 10 godina radili u kulturi. Ravnateljica Kulturnoga centra August Cesarec postala je žena koja je deset godina prodavala karte za predstave Teatra Exit. Duško Ljuština, inače čovjek od posebnih Bandićevih zadataka i dugogodišnji ravnatelj Kerempuha, tek je nedavno u Zaprešiću stekao visokoškolsku diplomu. Za djelatnike u kulturi u Zagrebu ne vrijedi ni Zakon o radu, oni ne moraju u starosnu mirovinu. Niko Pavlović, ravnatelj Komedije koji za mjesec dana puni 65 godina ostaje u službi, baš kao i ravnateljica Knjižnica grada Zagreba Davorka Bastić. To su sve Bandićevi najodaniji ljudi, kao što su njegovi ljudi i u svim vijećima za kulturu, kazalište, film… A dogodi li se da izglasaju i nešto mimo volje gradonačelnika tim gore po vijeće. Bandić ima takve zakonske ovlasti da odmah smjenjuje člana ili članove vijeća i postavlja poslušne.

Kad se iz gradskog proračuna daje za otkup knjiga godišnje 800.000 kuna nije svejedno koga će se imenovati za ravnatelja Knjižnica grada, jer se preko njega kontrolira kojim će se izdavačima otkupiti knjige. Recimo, Milana Vuković Runjić, žena s Bandićeve liste, imati će prioritet prigodom otkupa knjiga, a ona ima i druge pogodnost. Na sjajnom, frekventnom mjestu u sklopu KIC-a unajmljeni prostor za knjižaru uglavnom i ne plaća. Ostala je dužna mnogo novca za najamninu iako je u ugovoru pisalo da mora napustiti prostor ne plati li tri mjeseca zakupa. Umjesto da plati gradu, Vuković Runjić osvanula je na Bandićevoj predizbornoj listi, te joj je omogućeno da dug za najam 90 kvadrata prostora na reprezentativnom mjestu u gradu plaća u beskamatnim obrocima do 2020. godine. Takvih Bandićevih milih Milana u Zagrebu ima stotine. Njima Bandić daje snagom svojih gradonačelničkih akata proračunski novac za izmišljene programe i projekte, što je još proširio i na davanje za koješta raznim udrugama s područja cijele bivše Jugoslavije! Pa sad, dragi Zagrepčanci, plaćajte i dalje komunalne dopirnose najviše u regiji!

„Bandić zloupotrebljava proračunsku pričuvu, samovoljnom svojih akata daje kome hoće i zašto hoće bez ikakvih specifikacija, programa, poznatih benefita za grad i zajednicu, a mi se ostali iz kulturnih ustanova kao kreteni javljamo na natječaje i kao budale čekamo rezultate“, kaže nam jedan kulturnjak, također zgrožen načinom rada pročelnika za kulturu Ivice Lovrića.

„On sustavno zapošljava svoje bivše kolege iz srednje tehničke škole u Palmotićevoj gdje je bio dugogodišnji ravnatelj te predsjednik Udruge srednjoškolskih ravnatelja. Njega je jednoga dana bivša ministrica Ljilja Vokić predstavila Bandiću rekavši mu: ‘Nemoj više te bezvezne kulturnjake imenovati na čelo tako važnog gradskog ureda, daj da tu dođe netko naš’. I tako je Lovrić prošao…“

Ima ideja da se kultura izdvoji iz Lovrićeva ureda, ali Bandić neće pristati na to jer je i te kako svjesni koliko se novaca vrti u kulturi, a i odgovara mu mogućnost prelijevanja sredstava s nekoliko računa. To što je viđeno prigodom upucavanja silnih milijuna u Cibonu, što je danas također predmet Uskokove istrage. No, upućeni kažu da si najvažniji Bandićev čovjek Ivica Lovrić unatoč svemu nije nimalo ugrozio poziciju kod Bandića. Tvrde da su njihova javna razilaženja i svađe samo predstave za javnost i najobičniji spinovi. „Oni su toliko umreženi interesima i novcem da nema šansa da će ta spona puknuti“, govori jedan djelatnik iz Lovrićeva ureda koji je kao i ostali ogorčen što je šef u jeku godišnjih odmora proturio na izglasavanje novi kolektivni ugovor koji će im drastično smanjiti plaće.

„To što sad rade potezi su očajnika. Ne može se tako opsežan pravni akti i procedura rješavati u roku odmah. Ali, to je stil Milana Bandića. Ako je negdje neki problem, on odmah zove nadležnoga pročelnika da se nacrta u roku pet minuta u njegovu uredu. Onda ga vrijeđa 10-ak minuta i naređuje mu da problem riješi još danas! Glasovita su njegova postrojavanja odgovornih službi, pa onda ide petnaest minutno najvulgarnije vrijeđanje. Kad se ovi spuste u svoje urede onda postroje i vrijeđaju svoje ljude, i eto ti spirale iživljavanja, dok pritom nitko ne radi, a kamo li da je kreativan“, govori nam gradski službenik iz Lovrićeva ureda.

Iako živi nemirne dane, Milana Bandića ne napušta ”duh šarmera”, pa ćete njegov gepek najčešće naći zatrpan prekrasnim kutijama skupih parfema. Svjedoci kažu da se u parfumeriji Flores u Dežmanovom prolazu otvara šampanjac kad vide da dolazi gradonačelnik. Bandić je lake ruke, priča se da iz Floresa ne odlazi bez 50-ak bočica ženskih parfema, a tamo su najjeftiniji između 700 i 800 kn.